Ne zna za plan
108

Vladika Grigorije: Glupo je misliti da će biti bolje ako se razgraniče Kosovo i Srbija

D. Be.
Episkop srpske pravoslavne crkve u Njemačkoj Grigorije u posljednjem intervjuu je govorio o uvođenju službi na njemačkom, problemu Kosova i razlozima zbog kojih sve više građana Srbije iseljava u Njemačku.

"Postojala je priča o planu 'razgraničenja', nikada se ništa nije jasno reklo pa ne znam ni postoji li taj plan uopće", kaže o kosovskom problemu u razgovoru za DW vladika Grigorije, od prošle godine episkop dizeldorfsko-njemačke eparhije Srpske pravoslavne crkve.

"Glupa je ta teza da ćemo, kada se razgraničimo, živjeti dobro jedni pored drugih. Ne, mi ne možemo živjeti jedni pored drugih. I kad se razgraničimo živjet ćemo jedni s drugima. Prvi susjed je uvijek sudionik i u našem životu".

Episkop Dizeldorfa i cijele Njemačke (kako slovi službeni naziv ove jedinice) je rekao kako crkva ima "jasan i nedvosmislen stav o Kosovu i Metohiji".

"Ljudi tamo moraju biti zaštićeni i, bez obzira na to što neko ovako ili onako tumači kosovski zavjet, taj zavjet shvatam samo kao to da čovjek treba štititi drugog čovjeka".

Vladika je prokomentirao i činjenicu da dvadeset ili trideset godina nakon ratova iste teme dominiraju regijom.

"Ljudi su uvijek bili pametni toliko da se poslije rata okrenu životu. A sad se to stalno podgrijava i mislim da uopće ne treba kriviti narod za to. Nego treba kriviti one koji kontroliraju medije, a to su na Balkanu političari. Zato su toliko važne borbe za medijsku slobodu".

Dolaskom Grigorija na čelo eparhije se službe sve više održavaju na njemačkom jeziku.

"Živimo u zemlji u kojoj je njemački glavni jezik. Mi već imamo četiri generacije ljudi ovdje. Ali to dolazi najviše zbog toga što naša djeca govore njemački kao osnovni jezik. A oni su nam najvažniji, oni su budućnost ove crkve i budućnost našeg postojanja ovdje i uopće", navodi Grigorije.

Grigorije službu na njemačkom vidi kao veliku šansu i da se srpska crkva približi drugim pravoslavcima i kršćanima.

"Tačno vidim da katolici i protestanti imaju ono što mi nemamo. Organizaciju, ozbiljan progresivan pristup, izlazak problemima ususret, naglasak na dobrotvornu, društvenu, kulturnu djelatnost, na sveopći život. Oni su uvijek imali snažan utjecaj i davali životu svoju notu, a od toga primali nešto korisno za sebe. Iz duboke rane koju je ostavio raskol katolika i protestanata nešto možemo naučiti, jer ljudi danas u Njemačkoj žive jedni s drugima. Moje duboko iskustvo je da rane, kako naše osobne, tako i sveopće, ne moraju uvijek biti smrtonosne, nego i životne ako pustimo da kroz njih uđe blagodat i milost Božja, ako ne stvaramo infekcije na ranama našim sitničarenjem i zlobama".