{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ljupčo Georgievski: Dejtonski sporazum se pokazao lošim, Ohridski može biti model

A
13.8.2014. u 14:57
4
68
Ljupčo Georgievski: Dejtonski sporazum se pokazao lošim, Ohridski može biti model
4
Ljupčo Georgievski: Dejtonski sporazum se pokazao lošim, Ohridski može biti model
Foto: Anadolija
Nekadašnji makedonski premijer Ljupčo Georgievski u intervjuu za Anadoliju u vezi sa Ohridskim sporazumom izjavio je da su se najveći problemi između Makedonaca i Albanaca u toj zemlji dešavali zbog prevlasti za teritorij.
U Makedoniji se danas obilježava 13. godišnjica potpisivanja Ohridskog sporazuma, kojim je okončan oružani sukob pobunjenika albanske Oslobodilačke narodne armije (UČK) i snaga sigurnosti Makedonije.

“Prije svega, problemi među nama su nastali zbog prevlasti oko teritorija. Kasnije se to pretvorilo u borbu za ljudska prava i slobode. Ali niko me ne može ubijediti da to nije bio klasični rat za teritorij. Pritisak međunarodne zajednice i cijela situacija u Makedoniji tada su nas naveli da postignemo sporazum prije nego strada veliki broj ljudi”, istakao je Georgievski, učesnik pregovora i potpisnik sporazuma u Ohridu.

Naglasio je da su Albanci u Makedoniji početkom 2000-tih shvatili da konačno moraju tražiti veća prava i slobode u toj zemlji.

“Mogu kazati da je 2001. godine bilo jasno da je došlo vrijeme za veća prava Albanaca u Makedoniji. Tada smo postavili uslov da osim makedonskog i albanski bude zvanični jezik u zemlji. To nam je bila neka crvena linija ispod koje nismo mogli ići. Mislim da je Ohridski sporazum u 95 posto slučajeva primijenjen i da su zakoni u okviru sporazuma implementirani”, kazao je Georgievski.

Smatra da je makedonski narod, uglavnom, prihvatio ono što je dogovoreno u Ohridskom sporazumu.

“U Makedoniji su se nakon 2001. godine promijenile mnoge stvari. To nisu samo odnosi među političkim partijama nego i euroatlantske reforme. Mi smo šampioni po pitanju ljudskih prava i kolektivnih prava ali nazadujemo u nekim drugim oblastima”, istakao je nekadašnji makedonski premijer.

Naglašava da postoji mogućnost da Albanci u Makedoniji traže da albanski bude zvanični jezik u cijeloj zemlji.

“Nakon popisa stanovništva govorit ćemo da albanski postane zvanični jezik u cijeloj Makedoniji. Prema mome mišljenju, Albanaca će u odnosu na prijašnji popis biti mnogo više. Ako Albanaca bude više od 25 posto onda se može govoriti o legalizaciji albanskog kao zvaničnog jezika. Demografija je vrlo značajna za svaku zemlju pa i za Makedoniju”, rekao je Georgievski.

Smatra kako još uvijek nije jasno šta su to, osim Albanaca, ostale manjinske zajednice u Makedoniji dobile Ohridskim sporazumom.

“Nije baš jasno šta su Turci, Bošnjaci i druge zajednice dobile ovim sporazumom. Albanci su Ohridskim sporazumom dobili mnogo. Ali, ipak mislim da nijedna etnička zajednica nije predmet propagande u Makedoniji”, kazao je Georgievski.

Prema njegovom mišljenju Ohridski sporazum je dao dobre rezultate dok se Dejtonski sporazum pokazao vrlo lošim.

“Ohridski sporazum je uzor nekim sporazumima u drugim zemljama. Tako se, naprimjer, u dogovoru Kosova i Srbije mogu vidjeti neke sličnosti sa Ohridskim sporazumom. Bosna i Hercegovina je slučaj koji se desio prije. Ali danas vidimo da je Dejtonski sporazum vrlo neuspješan. Ohridski sporazum bi mogao biti primjer mnogima”, smatra ovaj makedonski političar.

Na kraju napominje da su odnosi među pripadnicima etničkih zajednica u Makedoniji dobri naglasivši da probleme i tenzije izazivaju vladajuće političke partije.

“Mislim da su odnosi dobri među etničkim skupinama u zemlji. Ali vladajuće partije izazivaju probleme. Mislim da je i narod povodljiv jer je nedovoljno informisan i edukovan”, istakao je nekadašnji makedonski premijer.

Broj stradalih u oružanom konfliktu 2001. godine nikada nije zvanično objavljen ali se spominje 200 poginulih na obje strane, među kojima ima i civilnih žrtava.

Ohridskim sporazumom Albanci u Makedoniji su dobili znatno veća prava u korištenju svoga jezika, simbola, obrazovanja i zapošljavanju. Naime, ovim mirovnim sporazumom predviđeno je donošenje nekoliko zakona za veća prava Albanaca kao što su Zakon o upotrebi jezika, Zakon o zastupljenosti u administraciji i Zakon o policiji.

Inače, ovaj sporazum je specifičan model multietničkog društva zasnovan na integraciji bez asimilacije i prevazilaženja neprijateljstva i tenzija u zemlji.

U Ohridu su 13. avgusta 2001. tadašnji predsjednik države Boris Trajkovski i lideri najvećih političkih stranaka VMRO-DPMNE Ljubčo Georgievski, SDSM Branko Crvenkovski, DPA Arben Džaferi i PDP Imer Imeri potpisali Okvirni sporazum o međuetničkom, zajedničkom životu i o euroatlantskoj perspektivi Makedonije.

Inače, provođenje ovog mirovnog sporazuma je uslov za integraciju zemlje u NATO i Evropsku uniju (EU).

Pravni stručnjaci smatraju da je ključ uspjeha tog dokumenta jačanje i promocija međuetničkih odnosa u zemlji kao i postojan i sadržajan politički dijalog. To se posebno odnosi na centralni nivo vlasti, ali i funkcionalnu decentralizaciju i proces obrazovanja.

Posljednja analiza Instituta za demokratiju o sprovođenju Ohridskog sporazuma pokazala je da većina građana Makedonije podržava taj Sporazum.

Također, postoje mišljenja da dok Makedonci vjeruju da su Albancima Ohridskim sporazumom data prevelika prava, Albanci smatraju da se Sporazum ne sprovodi i ne poštuje u dovoljnoj mjeri.

Evropska unija i Sjedinjene Američke Države (SAD), koje su podržale potpisivanje tog mirovnog sporazuma i praktično bile njegovi tvorci, tvrde da je sporazum dobar i da njegov sadržaj ne treba mijenjati već ga u cjelini implementirati.

U konačnici, većina je složna u stavu sa je Ohridski sporazum vratio mir Makedoniji i u velikoj mjeri je iz političkog aspekta uzrokovao povećanje lojalnosti prema institucijama države.

Makedonija je bila jedna od šest federalnih jedinica Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije, koja se mirno odvojila 1991. godine.

Ova država je konstituisala parlament i druge institucije, usvojila ustav koji je za razliku od onog iz 1974. uskratio mnoga prava Albancima i drugim manjinskim zajednicama. Ovaj čin je izazvao mnoga nezadovoljstva kod Albanaca koji su organizovali referendum o otcjepljenju. 

Nakon mnogih političkih pokušaja da im se omogući visoko obrazovanje na albanskom jeziku, koja su rezultirala brojnim nesporazumima, 1994. godine Albanci otvaraju Univerzitet u Tetovu. Ovaj potez tadašnja vlada nije podržala, te je uz podršku policijskih snaga srušen objekat. Došlo je i do sukoba sa prisutnima u kojima je jedna osoba poginula, a nekoliko povrijeđeno.

U kontinuairanim pokušajima da se koriste nacionalni simboli, te uspostavi albanski jezik kao službeni, predsjednici Skupštine opštine Gostivar i Tetova su 1997. godine odlučili postaviti zastavu na zgradu Skupštine opštine. Ovaj čin je tadašnja vlada proglasila nezakonitim i naredila njihovo uklanjanje. 
I ova policijska intervencija donijela je nove žrtve i hapšenja. 

Makedoniju su kontinuirano pratili mnogi problemi po pitanju međuetničkih odnosa i ekonomije. Ova nezadovoljstva su eskalirala 2001. godine u sukobima između UČK i vojske Makedonije. 

U ovim sukobima stradalo je nekoliko osoba sa obje strane, uništen je veliki broj stambenih objekata. Nakon šestomjesečnih sukoba, na inicijativu međunarodne zajednica došlo je do primirja poslije čega su slijedili pregovori. Nakon višednevnih pregovora 13.08.2001. godine potpisan je Ohridski sporazum. 

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: