Ne opravdavam i ove druge ali,on se poigrao tudim zivotima i velika cijena pri tom je placena.

Kasnije su ga hrvatske vlasti privele.Tako je završila saga o tvorcu privrednog čuda zvanog Agrokomerc i covjeku koji je skupa sa Srbima napadao sopstvene gradove, u specijalnim logorima m. učio i u. bijao sopstveni narod, r. ušio sopstvene bogomolje i ostavio pustoš u srcima i dušama kraju i ljudima od kojih je potekao. (Prije dvije godine sam kao jedini gost dobio kljuce od Kule Hrnjice Muje i spavao sam u apartmanu Fikreta Abdica. Pokazivali su mi u kojoj je stolici sjedio i na koja vrata mu je vrata Ratko Mladic i drugi Srbi ulazili, a kuda su izlazili. Alija Izetbegovic me je upoznao sa njim jos 1991 i ja sam mu poklonio knjigu na engleskom o multinacionalnim biznisima i globalizaciji koja je tek bila izasla. Rekao mi je tada da ga samo Biznis zanima a ne Politika.)

svi u napad ,jedan je BABO

On je prouzrokovao najveće b. ratoubilačko . krvoproliće u historiji svoga naroda. O. krenuo je brata protiv brata, oca protiv sina, sina protiv oca... posijao je m. ržnju među rodbinom, poziv ka o. sveti koja se među ljutim Krajišnicima zna nositi i po sto godina. Bistrinom svog p. oganog uma Fikret Abdić je vidio da poslije pada Kninske Krajine pada i zadnji njegov z. aštitnik i o. pljačkanim parama uspjeva da ostvari kontakt sa Tuđmanovom vladom, koja mu daje smještaj i zaštitu na Istarskom primorju.

JEDINI BOSNJAK SKIDAM KAPU JEDINI BOSNJAK ZA KOGA BIH GLASAO PREIJE NEGO ZA DODIGA I TADICA

O tome postoje i dokazi kao što je dokument Str. pov. br. 03/270-1 od 01.07.1995. godine iz izvještaja komande \\\'Pauk\\\' iz takozvane Republike Srpska Krajina. koji je upućen u \\\'MUP Republike Srbije, ministru Jovici Stanišiću. Dokument potpisuje KOS-ovac, general-potpukovnik Mile Novaković. On je u Knin, pa zatim i u Veliku Kladušu, stigao po nalogu Stanišića a uz saglasnost Fikreta Abdića, sa zadatkom da komanduje vojnim operacijama Abdićeve vojske protiv Petog Korpusa i generala Atifa Dudakovića. Fikret Abdić je u logorima, gdje je zatvorio Bošnjake koje nisu bile njegove pristalice dovodio mučitelje iz Srbije, poput Arkana i Legije. Neprekidno je vojno snadbijevan od srpske strane, a za uzvrat je srpske jedinice na raznim BiH frontovima hranio iz Agrokomercovih pogona koji su još radili.

Već tokom ispitivanja i boravka u bihaćkom zatvoru sa Fikretom Abdićem je u kontakt došla tadašnja jugoslovenska obavještajna služba. U operativnoj akciji \\\'Proboj 1\\\', pridobijanje Abdića u službu srbijanskog KOS-a, a po nalogu Aleksandra Vasiljevića, učestvovali su: major Čedo Knežević, potpukovnik Smiljanić, kapetan Miroslav Balan i Vukašin Gledić. Poslije puštanja iz zatvora Fikret Abdić je u restoranu „Lovačka kuća\" u Bihaću pristao da radi za KOS. Njegove kasnije aktivnosti su bile zajednički dogovarane sa srbijanskim agentima. Pokušaj državnog udara u Sarajevu 02. maja 1992. godine (dok je u srpskom zarobljeništvu bio predsjednik Predsjedništva RBiH, Alija Izetbegović), proglašenje tzv. Republike Zapadna Bosna, potpisivanje saveza sa Miloševićem, Karadžićem i Matom Bobanom, a oružana pobuna protiv države i razaranja Cazinske krajine bila je pod direktnim vođstvom srbijanske obavještajne službe.

U maju 1987. godine, počela je AFERA AGROKOMERC. Prije toga je bilo uobičajno da sva produzeća rade novčane transakcije sa mjenicama, to jest vrijednosnim papirima. Fikret Abdić je poput drugih direktora jugoslovenskih preduzeća uveliko koristio ovu ekonomsku olakšicu u Agrokomercu, međutim vrijednost izdatih mjenica je dostigla fantastičnu cifru od 500 miliona dolara. Nekoliko mjeseci prije otkrivanja ove afere Manojlo Budisavljević, srpski član ustavne komisije je u jednom usputnom privatnom razgovoru svog bosanskog kolegu Abdulaha Konjicija upitao: Kako Hamdija stoji u Bosni? - dalje je sam nastavio: Srbi ga neće! Predsjednik je ustavne komisije, a ne da da se mijenjaja AVNOJ. Samo traže način kako će ga se bezbolno riješiti.\" Ovaj razgovor je bio uvod u Aferu Agrokomerc i preko nje politička likvidacija Hamdije Pozderca.

Bitno je naglasiti da je 1950 godina bila poznata kao \'\'gladna godina\'\' sa lošim prinosima hrane i žita. Uprkos tome titina Država je otimala od gladnog naroda. Prema ocjeni historičara i poznavaoca Evropske Konevencije o ljudskim pravima, zločin titine Države u vrijeme Cazinske bune spada u kategoriju Zločina protiv čovječnost. link za video (ispovjesti) http://vimeo.com/11532754

O Cazinskoj buni se skoro 50 godina uglavnom šutjelo. Tek 1991. godine izašla je iz štampe knjiga Vere Kržišnik - Bukić \"Cazinska buna 1950\", koja je detaljnije obradila ovo pitanje. Djelomično su se poslije ovog zadnjeg rata ove teme dotakli i Mustafa Imamović u svojoj \"Historiji Bošnjaka\" i Mirsad D. Abazović u knjizi \"Kadrovski rat za BiH\".U Cazinu i Kladuši veći dio dokumentacije vezane za Cazinsku bunu je uništen, a prema izjavi arhivskog radnika Čede Zorića, navedenoj u knjizi Vere Kržišnik - Bukić \"Cazinska buna 1950\", dio dokumentacije je predat tvornici «Ljepenka» u Cazinu kao sirovinska prerada i tako uništen. Jedan dio dokumentacije o ovoj buni je završio u Beogradu (gdje je bila centrala UDBA-e i komanda JNA), a sudbina te dokumentacije je nepoznata.- Piše: A.Č. IslamBosna.ba

Zanimljivo je da je na sličan način 40-ak godina poslije od strane KOS-a (obavještajne službe koja je nasiljedila UDBA-u) insceniran još jedan \"ustanak\" na istom području pod vođstvom Fikreta Abdića, koji je imao puno pogubnije i krvavije posljedice po muslimanski narod.Činjenica da su općine Cazin i Velika Kladuša bile jedine dvije općine u BiH prije . rata u kojima su muslimani činili preko 90% stanovništva, i to ratobornog i prkosnog stanovništava vijekovima sklonog \"posezanju za oružjem\" u zaštiti svojih prava, sigurno nije bila irelavantna u insceniranju i poticanju ovih dviju \"pobuna\" u samo 40 -ak godina. Nije isključeno da su mjerama kolektivnog iseljenja, protjerivanja, u. bistava, hapšenja i slanja na dugogodišnje kazne zatvora, a posebno izazivanjem b. ratoubilačkog međumuslimanskog sukoba, velikosrpski hegemonisti željeli da ovaj kompaktni većinski muslimanski prostor i narod što više unazade, a još kad se uzme u obzir i afera \"Agrokomerc\",

Prema nekim dokumentima, organi UDBA-e su bili nekoliko dana prije počinjanja b. une preko svojih doušnika upoznati da je narod nezadovoljan i da se sprema p. obuna, ali izgleda da nekome u vrhu Partije i države nije bilo u interesu da se išta spriječi, već naprotiv, da imaju razlog da poduzmu r. epresije prema muslimanskom stanovništvu tog dijela Krajine.Naime, ovaj dio Krajine je jedan od rijetkih krajeva BiH u kome su i muslimani iz II svjetskog r. ata izašli skoro nimalo o. štećeni od č. etnika i nihovih k. lanja. U toku čitavog rata ovaj kraj je predvođen junakom Huskom Miljkovićem (rođen 1905. godine), koji je 1943. godine napustio partizane i osnovao vlastitu vojsku tzv. \"Huskina vojska\", a koja je radila na principu „Muslimanske milicije“ i u različitim vidovima sarađivala s o. kupatorom i u. stašama, ali je sačuvala narod toga kraja od č. etničkih p. okolja.

Interesantna stvar je i činjenica da postoje dosta jaki argumenti da je sama pobuna inicirana i podsticana baš iz Beograda i da su neke vođe pobune ( tkz. pravoslavci i muslimani) prije samog otpočinjanja bune bile u stalnom kontaktu s nekim članovima UDBA-e, oficirima JNA u kasarni u Bihaću, a postoje jake indicije da je podršku otpočinjanju bune dao jedan od prvih ljudi tadašnje KPJ-e Milovan Đilas. Naime, bio je to period nakon rezolucije Infomibora.Sam Đilas je par godina poslije napustio KPJ i postao jedan od poznatijih komunističkih disidenata.Izgleda da su u problematiku oko pobune bili upetljani i neki krajski partijski rukovodioci, poput Hakije Pozderca, koji se nakon obračuna države s „pobunjenicima“ sijeli zastalno u Beograd i rijetko nakon toga posjećuje Krajinu.

Ova mjera kolektivnog iseljenja gdje su i maloljetna djeca bila kažnjena za \"grijehe\" svojih očeva je inače bila jedino usporediva sa sličnim \"kaznenim akcijama\" Staljina u SSSR-u uperenim protiv cijelih \"nepočudnih naroda\" (Čečena, krimskih Tatara, Kalmika, itd.), koji su kolektivno iseljavani iz svojih domova i preseljavani na druge lokacije, kojom prilikom su neki narodi potpuno nestali, što sve ima elemente genocida.

Interesantno je da je se sličnom mjerom „kolektivnog preseljenja“ prijetilo i mještanima zeničkog sela Šerići, za vrijeme p. roganjanja „Mladih muslimana“ nakon II svjetskog r. ata. Naime, navodno je jedan od vođa „Mladih muslimana“ bio i ugledni šerički beg Husejnović koji je slično Huski Miljkoviću u Cazinskoj Krajini sačuvao muslimanski narod u toku II svjetskog rata od č. etničkih p. okolja, formirajući muslimanske milicije. Komunističke vlasti su bile zaprijetile da će cijelo 100% muslimansko stanovništvo sela Šerići preseliti na područje općine Drvar (koji je bio naseljen 100% Srbima), ukoliko se beg ne preda ili ukoliko neko od mještana ne izda gdje se krije. Nakon te prijetne beg se sam predao, da bi spasio selo od p. rogona i odležao godinama u z. atvoru. Navedeno raseljavanje kompletnog stanovništva pojedinih porodica nekih sela praćeno je konsfiskacijom njihove imovine, a kao vid odmazde zbog „antinarodnog djelovanja“, gdje se vidi sva apsurdnost ovih mjera.