{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Neznanje rađa diskriminaciju: Život LGBT osoba u BiH nije jednostavan

16.11.2015. u 18:25
0
76
Neznanje rađa diskriminaciju: Život LGBT osoba u BiH nije jednostavan
0
Neznanje rađa diskriminaciju: Život LGBT osoba u BiH nije jednostavan
Neznanje rađa diskriminaciju, zaključak je istraživanja koje je proveo Nacionalni demokratski institut (NDI) u junu i julu ove godine, a odnosi se na LBGTI pitanja u šest država Zapadnog Balkana (Srbija, BiH, Albanija, Kosovo, Makedonija, Crna Gora).
Piše: Paulina Janusz

Prosječan Balkanac o LGBTI populaciji ne zna skoro pa ništa. Nije mu do kraja jasan čak ni sam pojam LGBTI i u najvećem broju slučajeva opšta percepcija ograničava se samo na osobe homoseksualne sklonosti, dok su iz njega skoro pa u potpunosti postisnute one transodne, transeksualne i interseksualne.

U vrhu poznavanja materije plasiraju se Crnogorci/ke i Srbi/kinje, dok se Bosanci/ke i Hercgovci/ke nalaze na začelju liste.

Nevidljivost nasilja i diskriminacije



Ovo je ipak samo vrh ledenog brijega kad je u pitanju elementarno neznanje o stvarnoj situaciji i položaju LGBT osoba u društvu. Većina stanovnika Bosne i Hercegovine smatra da LGBT osobe nisu žrtve posebnog psihičkog i verbalnog naslilja. Samo 32 posto ispitanika primjećuje ovu vrstu problema, dok među LGBT osobama čak 72 posto tvrdi da mu je bilo direktno izloženo.

Slične razlike između percepcije psihičkog i verbalnog nasilja u društvu, a stvarne situacije LGBT osoba je istraživanje detektiralo na čitavom prostoru Zapadnog Balkana. BiH pak ima svoju specifičnost: ukoliko u našoj zemlji dođe do ovog oblika nasilja, njegov izvor su najčešće nepoznate osobe i to čak u 42 posto slučajeva (31 posto u Crnoj Gori, 26 u Srbiji, 20 u Makedoniji, 15 u Albaniji, 12 na Kosovu).



Dalje, kad je u pitanju fizičko nasilje nad LGBT osobama, ono je primjetnije i u ovom se slučaju donekle poklapa percepcija svih građana i LGBT osoba, pa u BiH čak i više ispitanika smatra da su pripadnici LGBT zajednice žrtve fizičkog nasilja nego što ima LGBT osoba koje deklarišu da su mu stvarno bile izložene (29 naspram 15 posto).

Istraživanje provedeno među LGBT osobama pokazuje da su školski drugovi, huligani, nepoznati ljudi isključivo izvor fizičkog nasilja u BiH. U čitavoj regiji najzanimljiviji je, pak, slučaj Kosova gdje čak 50 posto fizičkog nasilja dolazi od prijatelja.

Kad je u pitanju diskriminacija, bh. društvo je uglavnom ne vidi. Samo 23 posto ispitanika smatra da ona postoji, napram 51 posto LGBT osoba koje su izjavile da su se s diskriminacijom lično susrele. Diskriminacija prema LGBT osobama postoji prema njima prije svega u zapošljavanju (36 posto), policijskoj zaštiti (19 posto), socijalnoj zaštiti (13 posto), političkom djelovanju (12 posto) i drugim sferama života (17 posto).

Odnos prema LGBT osobama u društvu vidi se ne samo kad je pitanju javna sfera života, već i ona privatna. Na pitanje "Šta biste uradili kad biste saznali da vam je dijete LGBT osoba?", velika većina stanovnika Zapadnog Balkana odgovorila je da bi je "pokušala izliječiti". U BiH to bi uradilo čak 44 posto roditelja, u Albaniji 42 posto, na Kosovu 41 posto, u Makedoniji 58 posto, u Crnoj Gori 47 posto, a u Srbiji 48 posto.



Na podršku, punu ili barem u pokušaju, moglo bi u svojoj porodici računati samo 18 posto LGBT osoba u BiH, najviše u Srbiji (22 posto) a najmanje na Kosovu (8 posto).

Nešto bolje LGBT osobe u BiH prolaze s komšijama i prijateljima koji bi ih podržali u 36 posto slučajeva, što je drugi pozitivan rezultat nakon Srbije (46 posto). Velika većina stanovnika Zapadnog Balkana bi ipak prekinula kontakte s takvom osobom, a u BiH u čak 30 posto slučajeva.

Poznavanje ključ tolerancije



Provedeno istraživanje bavi se i odnosom prema LGBT osobama u zavisnosti od poznavanja i nepoznavanja istih.

Glavne predrasude i stereotipi vezani za LGBT osobe rasprostranjene u BiH su, prema istraživanju, sljedeći: "Nek' to rade u svoja četiri zida", reklo je 66 posto ispitanika. Čak 59 posto smatra da su LGBT osobe "bolest", 51 posto da je "nema u normalnim porodicama", te 48 posto da je ovo samo "nešto nametnuto sa Zapada". LGBT osobe su "građani/ke kao svi ostali" za 52 posto ispitanika, dok bi za 22 posto "trebali biti kažnjavani", pa za 21 posto čak bi se s njima "trebalo fizički obračunavati."

Izvor takvog negativnog odnosa prema LGBT osobama je, prema brojevima, neznanje. Samo jedan na deset ispitanika u BiH imao je lični kontakt sa LGBT osobama i taj kontakt je značajno smanjio broj stereotipa i predrasuda.



Dalje, većina građana ne bi glasala za stranke koje se istovremeno zalažu za prava LGBT osoba. U BiH za takvu stranku sigurno ne bi glasalo 52 posto, 15 posto vjerovatno ne bi, dok bi samo šest sigurno dalo svoj glas za zaštitnike LGBT osoba. No, opet, percepcija se mijenja u slučaju da neko lično poznaje LGBT osobe.

Slične zaključke možemo izvući iz dijela istraživanja koje se odnosi na prihvatanje istospolnih brakova: za 70 posto ispitanika u BiH oni su potpuno neprihvatljivi. Ipak, Bosanci/ke i Hercegovci/ke jesu za određena prava koja proističu iz bračne zajednice (posjete u bolnicama i zatvorima, podjela imovine, zdravstveno osiguranje, nasljedstvo), osim kad je u pitanju usvajanje djece. I opet, postotak spremnih da se LGBT osobama dodijele neke od bračnih privilegija značajno raste kad neko poznaje LGBT osobe, i to više od dvaput. U slučaju usvajanja djece postotak podrške raste čak s 9 na 30 posto.

Bitno je u tom kontekstu istaknuti i opšti nedostatak interesa za ljudska prava među građanima/kama. Ispitanici/e iz svih zemalja Zapadnog Balkana složni su da su glavni problemi njihovih država nezaposlenost i ekonomska situacija.

Zanimljivo je da postoji i veliki politički potencijal LGBT osoba. LGBT osobe su aktivni glasači i to ponajviše u BiH gdje je na prošlim izborima glasalo čak 69 posto njih. Devet posto, pak, su članovi stranaka, dok bi za aktivan ulazak u politiku bilo spremno 16 posto.



U kontekstu ovih zaključaka nameće se ipak pitanje: kako da bolje upoznamo problematiku LGBT osoba?

Čak 83 posto LGBT osoba smatra da su događaji njima posvećeni nevidljivi. Čak 69 posto misli da bi parada ponosa pomogla poboljšati situaciju, no ključni problem u BiH je ipak sigurnosni aspekt; 48 posto ispitanika smatra da država mora da osigura sličan skup i da je ovo najveća organizacijska prepreka.

Stabilan je negativni odnos Bosanca/ki i Hercegovaca/ki prema paradi ponosa. Čak 82 posto njih ne podržava paradu i ovo je prosjek čitavog Zapadnog Balkana. Zanimljivo je ipak da paradu podržava 37 onih koji poznaju LGBT osobe i samo 10 onih koji ne poznaju. Itekako bitna u opštoj percepciji parade je i poveznica s nasiljem: mirna šetnja ne bi smetala 31 posto ispitanika u BiH.

Krajni zaključak istraživanja je obeshrabrujući. Čak 48 posto LGBT osoba ne osjeća se sigurno tamo gdje žive, a 37 posto planira da napusti zemlju u naredne dvije godine.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: