{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Mirza, Ana i Robert oboljeli i gladni

17.10.2012. u 21:12
0
5
Mirza, Ana i Robert oboljeli i gladni
0
Vešeraj na sedamnaestom spratu solitera u tuzlanskom naselju Irac mali je dom tročlane porodice Delibegović. Mirza, Ana i Robert u neuslovnoj prostoriji, u kojoj je ljeti nesnosna vrućina a zimi nepodnošljiva hladnoća, provode besane noći i neizvjesne dane.
Mirza Delibegović, koji je kao maloljetnik stupio u redove Armije R BiH, godinama traži svoje mjesto pod suncem. Godine prolaze, a život njegove porodice je sve teži i teži. Sin Robert je ovoga ljeta krenuo u školu. No, prvi školski dan za Delibegovićeve je bio “crni petak”. Robert je u školskoj klupi pao u nesvjest zbog povišenog šećera, a kolima hitne pomoći prevezen je u UKC Tuzla.

“Hranimo se u Narodnoj kuhinji, ali tokom vikenda nemamo obroka. Tada nam je najteže. Vjerujte da posljednjih dana jedva hodam, zbog povišenog šećera ne vidim na oči, a moram izaći na ulicu kako bih svom djetetu pronašao koru hljeba”, kaže Mirza Delibegović.

Delibegovići dobijaju 84 KM socijalne pomoći, a Mirza kao trajni invalid nije u mogućnosti da traži zaposlenje. Njegova supruga Ana, također, ne može raditi jer ima problema sa kičmom, a na prvom, drugom i trećem pršljenu su joj igrađeni implantanti.

“Pokušao sam da dobijem invalidsku penziju, ali ne ide. Imam brdo papira, traže mi radni staž. Uporno im govorim kako sam sa 16 godina otišao u Armiju R BiH i da nisam poslije toga mogao ništa raditi. Međutim, oni mi iznova traže nove dokaze, nove papire. Vjerujte da bi davno umrli od gladi da nije dobrih ljudi koji nam koliko – toliko pomažu”, govori Mirza.

Još jedna zima nadvija se nad Tuzlom, a Mirza i Ana, u Rudarskoj 73, najviše brinu za život sina Roberta.

“Ne treba trošiti riječi o uslovima u kojim živimo. Svi koji nam ne vjeruju neka dođu i vide. Sin mi je sve bolesniji, plašim se za njegov život. Želim da odrasta kao njegovi vršnjaci, da se raduje odlasku i dolasku iz škole. Ali, ljudi moji, nemoćan sam. Tražim posao, da radim bilo šta, ali za sada mi niko nije pogledao”, priča Mirza.

Sramota je, kaže Mirza, da u 21. vijeku njegova porodica skapava od gladi. Bolje je živio, kaže on, u ratu. Otišao je u Armiju R BiH u nadi da će dočekati bolje sutra. Njemu dani godinama ne sviću, a život mu je najgora noćna mora. Mirzi Delibegoviću i njegovoj porodici možete pomoći uplatom na sljedeće brojev žiro – računa:

NLB banka
1321000206744644

Raiffeisen banka
Swift code: RZBABA2S
Iban code: BA391612250010665970


Dobri ljudi mogu pomoć i lično uručiti Delibegovićima koji žive u ulici Rudarska 73 na XVII spratu, a Mirzin broj telefona je 061/936-155.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: