Zlatko Berbić i Elmir Mujkanović: Gradonačelnik mora razgovarati sa građanima

Mujkanović: Jedan od razloga je taj što radim u ustanovi koja se bavi edukacijom učenika, a na kraju sam vidio da određen broj tih učenika nakon završetka škole ne pronalazi priliku za zaposlenje. Također, jedan od razloga su i ostali građani Tuzle koji su radili dugi niz godina, a kada su otišli u penziju nemaju mogućnosti za normalan život. Ovdje treba inicirati da mladi ljudi ostanu, dobiju priliku za posao i stvore jedno okruženje koje će biti sasvim normalno za život.

Zašto biste baš vi trebali biti gradonačelnik?

Berbić: Kao prvo, poduzetnik sam 35 godina, a drugo je širok dijapazon mog djelovanja. Imam ogromno iskustvo, ne samo u komunikacijama s poslovnim svijetom, nego i sa društvenom sferom djelovanja. Imam sportsku odgovornost jer sam predsjednik Biciklističkog saveza BiH, a radio sam i puno velikih evropskih projekata u oblasti kulture. Za gradonačelnika Tuzle sada je potreban jedan menadžer koji će slušati građane, razgovarati sa sposobnima i dati im šansu, a najmanje je potreban neki pjesnik ili ljekar.

Mujkanović: Mislim da mogu dosta uraditi kako bi se podigao nivo življenja u Tuzli, s tim da trebaju određena materijalna sredstva. Još uvijek postoji blizu 40 posto kapaciteta, kako u mladim ljudima, tako i u ljudima koji su ostali bez posla u nekim velikim firmama, a još uvijek imaju snage da daju svoj doprinos za poboljšanje kvaliteta življenja i svega ostalog.

Koji su ključni projekti koje biste realizirali u naredne četiri godine?

Berbić: Kao gradonačelnik sam sebi zadao pet osnovnih ciljeva do kojih možemo doći ostvarenjima kroz kapitalne investicije. Tu je i više od 100 projekata koje smo sebi zadali kao ciljeve koje moramo ostvariti u četiri godine. Ti ciljevi nisu uvijek neki veliki i neizvodivi. Tu su zastupljeni projekti od dočeka novih godina sa zvijezdama iz 'A lige' s naših prostora, što je lako izvodivo, do oživljavanja univerzitetskog grada u kojem bi bio moderan i savremen pristup za desetak hiljada mladih ljudi, što bi dovelo do razvoja privrede. Mi želimo da u Tuzlu dolaze ljudi kako bi se educirali kroz jedan novi pristup, jer čini mi se da ovi politički iskorišteni načini koji sada djeluju uglavnom obrazovne institucije drže u prošlosti. Ako stvarno imamo dobre namjere, onda se moramo prilagoditi modernim i savremenim tokovima.

Tu je i zaobilaznica, jer nemojte zaboraviti da nam kroz pola grada prolaze sjeverna i južna magistrala na kojima svake dvije minute i 40 sekundi prođe jedan kamion i autobus. Mi želimo pričati i da je Tuzla najzagađeniji grad u Evropi. Nemojte da zaboravimo i da sve visinske kote oko Tuzle još uvijek lože u svojim ognjištima. Možemo mi pričati da je industrija kriva za zagađenost, ali se ona ipak kontroliše. Ja ne vidim nijedan razlog zbog kojeg grad ne bi našao fondove kojim bi omogućio i tim ljudima da se priključe na centralno grijanje. U samom razvoju mi prepoznajemo i privredne zone, zatim oživljavanje centra grada, ali i proširenje turističkih kapaciteta na 12 mjeseci, jer grad ne može živjeti od 40 dana turizma i to u vrijeme kada dolazi dijaspora.

Također, mi moramo prepoznati i da grad u kojem trenutno živi između 130 i 140 hiljada ljudi ima jedan dom zdravlja, što je nedostatno. Te kapacitete moramo proširiti. Moramo napraviti ili rekonstrukciju društvenog uređenja grada ili makar zdravstveni sistem kao da su u pitanju dvije općine. Nama su u konačnici i mjesne zajednice ugašene. One formalno postoje samo da bi neko dobijao određeni novac iz neke političke stranke koja je u Gradskom vijeću. U principu mjesna zajednica treba biti osnovna lokalna samoupravna jedinica gdje ljudi moraju dolaziti i govoriti šta im treba. Mora postojati i komunikacija između grada i te mjesne zajednice čiji će predstavnici ukazivati na probleme i potrebe. U konačnici, postoje alati i mogućnosti i mislim da je upravljanje gradom na dosadašnji način prošlost.

Mujkanović: Bazirat ću se na tome da se svi gradski resursi, počevši od objekata pa do mogućnosti u finansiranju nekih programa stave na raspolaganje mladim i kreativnim ljudima kojima treba pružiti šansu u iskazivanju kompetencije koju su dobili školovanjem. Ovdje treba razjasniti da je politika samo dio nekog sistema gdje se trebamo uključiti kako bismo mogli utjecati na vlast. Politika ne treba biti kao što je sada slučaj - uslov za ulazak u posao i sve ostalo. Mislim da to veoma loše utječe na mlade ljude.

Kada govorimo o infrastrukturi, meni je nazamislivo da u 21. vijeku još uvijek govorimo o tome da ljudi moraju imati vodu, struju i kanalizacionu mrežu. To su za mene osnovni uvjeti života koji se stalno trebaju poboljšavati. Kroz svoju trenutnu aktivnost vidio sam da određena gradska područja, odnosno mjesne zajednice, nemaju čak riješene osnovne infrastrukture programe. Svi građani ovog grada moraju imati normalne uvjete za život.

Koji je najveći problem građana Tuzle i kako ga namjeravate riješiti?

Berbić: Mislim da je najveći problem totalna birokratizacija. S jedne strane imamo nepotizam, bahatost, netransparentnost i nekomunikativnost administracije, kao i neklijentelizam u javnim nabavkama. Ovaj problem se može riješiti uvođenjem novinara u svaku javnu nabavku, ali i građana iz raznih civilnih inicijativa u komisije u javnim nabavkama. Potrebno je da već jednom skinemo veo tajni i da se zna zašto se neke kompanije biraju ili ne. U konačnici, ako istinski želimo da ovdje dođe bilo kakav investitor, jer grad ne može zapošljavati ljude, mi njemu moramo napraviti ambijent u kojem će imati tržište ili će ga eventualno tražiti, ali će se i osjećati sigurno, odnosno moramo mu napraviti ambijent u kojem se neće osjećati prevareno.

Mujkanović: S obzirom na to da je Tuzla bila industrijski grad, jedan od glavnih problema građana je prestanak rada dosta velikih sistema. Dobili smo određen broj ljudi starosti od 35 do 50 godina koji ne rade. Također, tu je i veliki problem nezaposlenosti mladih, a nezaposlenost proizilazi iz nedostatka malih programa koji bi omogućili zaposlenje. Čim počnemo pričati o nekim megalomanskim zahvatima koji vrijede dva-tri miliona maraka javlja se strah kod mladih da se uključe u te projekte, jer ako dođe do nekakvih problema oni strahuju šta dalje raditi.

Potrebno je riješiti problem ekonomske održivosti ovog grada i mogućnosti da ljudi stvaraju svoje porodice te da se normalno zaposle i žive, jer bez normalne socijalne sigurnosti nema ni egzistencije. Ako dobijem priliku ne mogu obećati da ću to ekspresno riješiti, jer je neophodna određena analiza u kojoj bismo s manjim i konkretnim programima podizali nivo socijalne sigurnosti svih onih koji žive u Tuzli.

Jedan od problema je i nedovoljna iskorištenost EU fondova. Dosta neiskorištenih sredstava stoji zbog nekvalitetnih programa na koje se aplicira, tako da nemamo priliku dobiti sredstva. Pozitivnu praksu zemalja u okruženju svakako treba iskoristiti, povući sredstva te ih dati perspektivnim mladim ljudima koji žele nešto raditi, a sve u cilju podizanja ekonomskog nivoa sigurnosti.

Koje su vaše zamjerke sadašnjem gradonačelniku Jasminu Imamoviću?

Berbić: Prva zamjerka je način upravljanja gradom. Tu je odvojenost od građana u smislu neprijema i nerazgovaranja s njima, kao i nekorištenje modela vremena u kojem živimo. Dakle, imamo jedan feudalni pristup koji je neprimjeren bilo čemu što se zove demokratija. Ne ulazeći u političku trgovinu, na koji način on dobija većinu, sam taj klijentelizam gdje ti dozvoljavaš ljudima iz Gradskog vijeća da koriste svoj položaj da bi ekonomski osnažili sebe ili neku drugu kompaniju i donijeli profit nekoj instituciji zato što su politički učesnici u javnom životu da bi neko dobio glasove, je naprosto neprihvatljiv i to je nešto protiv čega ću se boriti cijeli život. Transparentnost mora biti makar toliko prihvatljiva da svako može uz mali "zahvat" na internetu naći ono što ga interesuje.

Mujkanović: Ne bih iznosio neke zamjerke. U svakom radu ljudi griješe i nemoguće je sve odjednom riješiti. Naravno, potrebno je odrediti prioritete koji su veoma važni za način življenja u Tuzli te ih rješavati, a svaka nadogradnja je dobrodošla. Kada dođete u situaciju da nešto radite prvi, onda možda imate opravdanje i za neke propuste koji su se desili. U Tuzli ima toliko dobrih projekata koji su urađeni. Vidite, Tuzla je prepoznata kao turistički grad.

Šta biste promijenili u odnosu na relaciji građani-gradonačelnik?

Berbić: Osnovna stvar je da se moramo otvoriti prema građanima i razgovarati s njima. Druga stvar je vraćanje funkcije svakoj mjesnoj zajednici, ali i davanje budžeta kojim bi ona najbolje rješavala probleme koje ima. Također, tu je i uvođenje aplikacije koja je direktno vezana s građanima, a putem koje bi svaki građanin mogao komunicirati s gradskom upravom, da zna gdje su mu dokumenti i kada treba doći i preuzeti ih, da može platiti parking nekim najjeftinijim modelom, jer ovo trenutno je neprihvatljivo. Aplikacija bi u konačnici služila da jednom godišnje gradska uprava može razgovarati o svojim projektima razvoja i pitati građane šta je za njih prioritet.

Mujkanović: Gradsku upravu treba otvoriti prema svim građanima. Smatram je servisom građana i ona ne treba biti sama sebi svrha. Treba jedan opušteniji odnos sa tačno propisanim procedurama, tako da niko nikome ne može zabraniti nešto na što on ima pravo.