BiH
18

Zavod Pazarić je za 336 osoba jedini dom: Goste dočekuju osmijehom, ispraćaju zagrljajem

Piše: M. N.
Foto: D. S./Klix.ba
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
Zavod za zbrinjavanje osoba s poteškoćama u razvoju u Pazariću dom je trenutno za 336 osoba. Većina njih ne zna za drugi dom jer tu žive od malih nogu, a neki provedu i cijeli život. Iako riječ zavod zvuči okrutno, ova ustanova je sve samo ne to.

Zavod Pazarić je poput malog naselja u kojem vas na kapiji dočekaju njegovi stanovnici nasmijani i srdačni. Sretni su kad god ih neko obiđe i razmijeni lijepu riječ s njima. Prostorije su prostrane i uređene prema potrebama, s mnoštvom radionica u kojima stanari rade. Ekipa portala Klix.ba obišla je Zavod Pazarić pred novogodišnje praznike. Atmosfera je prava praznična i radna. Pripremaju se za proslavu, uvježbavaju program, te izrađuju predmete i stvari.

"U skladu s njihovim mogućnostima i interesovanjima nastojimo osigurati različite sadržaje. To je radna okupacija. Neki su angažirani u radionicima gdje rade na tapiseriji, neki rade s glinom, a neki na tkanju. Imamo i različite sekcije poput sportske, art sekcije i plesno-dramske sekcije", kazala nam je Sabina Čajić iz Odjeka za projekte, donacije i odnose s javnošću Zavoda Pazarić.

Vrijedne ruke

U svakoj radionici vrijedni radnici su nam pokazali kako prave tepihe, sretni jer ih je neko obišao i zainteresovao se za njihov posao. Sve predmete i stvari koje prave, prodaju se u njihovoj radnji po prihvatljivim cijenama ili se uruče kao poklon i donacija.

"Svakodnevno vrijednim rukama prave razne predmete, šarena tkanja, ćilime, tapiserije, vaze od gline i različite likovne radove kojim ukrašavamo zavod. Za Novu godinu i druge praznike izrađuju čestitke koje se mogu kupiti u Zavodu. Nedavno smo počeli raditi i reljef na foliji. Ko god je vidio te radove bio je oduševljen jer su veoma lijepi", kazala je Čajić.

U sklopu Zavoda Pazarić imaju tri lokacije na kojima štićenici žive - Zovik, Resnik i Ramići. Pošto nastoje uvesti evropske standarde, prije nekoliko godina su pokrenuli projekat deinstitucionalizacije u sklopu kojeg imaju tri kuće u Ramićima, gdje osobe s poteškoćama u razvoju žive uz pomoć njegovateljica i socijalnog radnika.

"Oni tamo žive, a neki dolaze na posao ovdje u Resnik, koji je udaljen jedan kilometar. Radno su angažovani i dobijaju simboličnu platu na kraju mjeseca, te se na taj način osjećaju korisno", rekla nam je Čajić.

Budući moleri i kuhari

To su vrijedne i pametne osobe koje su, uprkos poteškoćama, posebno nadarene za nešto. Posebno su ponosni na svoje učenike koji svaki dan idu u školu Vladimir Nazor u Sarajevu te Školu za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje.

"Oni će biti budući moleri i kuhari. U velikoj kuhinji zavoda već pomažu uposlenicima i često prave palačinke", istakla je.

Osim unikatnih radova, zidovi Zavoda, a posebno soba, su ukrašeni brojnim medaljama i peharima koje osvajaju mnogobrojni sportisti u Zavodu.

"Sportska sekcija se odvija svakodnevno. Imamo salu koju smo adaptirali uz pomoć EUFOR-a i sportski terapeuti rade s njima. Dobitnici smo brojnih medalja i uvijek osvajamo prvo, drugo i treće mjesto. Prošle godine smo bili u Turskoj na Balkanskim sportskim igrama za osobe s invaliditetom i tamo smo uzeli prva tri mjesta u atletici i boćanju", kazala je Čajić ponosno dodavši da svake godine učestvuju i u Specijalnoj olimpijadi, gdje ostvaruju zapažene rezultate i u košarci i nogometu.

Praznična atmosfera

S obzirom na to da je vrijeme praznika, plesno-dramska sekcija ima posebne pripreme. Članove ove sekcije zatekli smo u sali kako pripremaju pjesme i plesne koreografije.

"Od početka decembra do sredine januara osjeti se praznična atmosfera. Svake godine njihove vaspitačice se brinu ko će to biti klaun, kuhar, zidar, plesač, recitator, glumac... Svi maju svoju ulogu. Ove godine uključila su se i dječica. Također, u ovo vrijeme se inteziviraju posjete sugrađana. Svi žele doći, družiti se s njima, pokloniti zagrljaj, paketić i provesti vrijeme tu. To nas čini sretnim. I ove godine je odziv neočekivano velik. Ljudi zovu iz cijele BiH. Male želje otvorile su velika srca Bosanaca i Hercegovaca", rekla je Čajić.

I zaista je tako. Spisak koji se pojavio u javnosti, a na kojem se nalaze skromne želje štićenika zavoda, preplavio je Facebook i druge društvene mreže te dirnuo srca brojnih sugrađana. Svi žele pomoći i dati svoj doprinos. Ali, da se ne bi dogodilo da jedna osoba dobije više istih poklona, Sabina savjetuje da, svi koji žele dati svoj doprinos, nazovu Zavod i raspitaju se šta im je najpotrebnije.

"Ljudi često zovu i pitaju koliko imamo djece. Svi smo slabi na djecu, ali treba imati na umu da su to ljudi s intelektualnim poteškoćama i da su stariji ljudi na nivou djece, te se raduju poklonima kao i svi. Oni ne žele vile ni kule. Ostali su prizemljeni i žele male stvari koje su im bitne u životu, a to su druženje, osmijeh i poneka sitnica", istakla je.

Velika kuća

Raduje je činjenica da ljudi iz BiH sve više "ulaze" u svijet ljudi s intelektualnim poteškoćama, te da ih sve više shvataju i razumiju zbog čega neko želi za poklon samo Coca-Colu.

"Bilo ko da želi doći u Zavod, družiti se ili osigurati donaciju, neka pozove zavod da se informiše šta nam je potrebno. Ovogodišnji odziv za paketiće je bio više nego dovoljan i svi će ih dobiti. Treba imati na umu da je ovo velika kuća u kojoj živi 336 osoba. Svima trebaju i druge stvari, poput hrane, garderobe, higijenskih potrepština. Mi plaćamo režije, trošimo velike količine pelena za odrasle i to su stvari s kojima živimo svakodnevno", rekla je.

Pomoć donatora im je veoma bitna. Oni su im omogućili kupovinu kombija koji koriste za prevoz štićenika, te nabavku industrijske mašine za pranje veša. Neke su iz 1984. godine, pa ih skuplje dođe popravak nego kupovina nove mašine, jer utroše između 10.000 i 20.000 KM. Apsurdno je i to što na sve plaćaju PDV.

"Nije sve u novcu kao što kažu. Svi trebamo novac za osiguranje egzistencije, ali dešavalo se da u vrijeme praznika dođu penzioneri i donesu 20 KM. To probudi velike emocije. To pokazuje koliko ljudi imaju srca. Nama je bitno da dođu, da se druže, jer oni to vole i cijene. Vole imati kontakt s ljudima, dobiti zagrljaj i osmijeh, vole imati prijatelje", istakla je Sabina.

Ukoliko imate slobodnog vremena posjetite Zavod. Njegovi stanari će vas dočekati i ispratiti s osmijehom i zagrljajem, a srce će vam ispuniti radošću i ponosom.