Nekoliko medija je prenijelo agencijsku informaciju kako je kardinal vrhbosanski monsignor Vinko Puljić posjetio zatvorenike u Zenici, između ostalih, i Branimira Glavaša, tu, ako se mora već na samom početku reći, ratnozločinačku pojavu, koja je, utvrđeno je presudama sudova u susjednoj Hrvatskoj, mnogo zla načinila za vrijeme ratnog zla. Iza šifriranih slučajeva "Garaža" i "Selotejp" kriju se monstruozne priče koje lede krv čak i onim koji su "bogati" ratnim iskustvom u BiH.
Glavaš se, negdje u vrijeme kada je postao svjestan da će biti osuđen, sjetio svojih hercegovačkih korijena, prešao preko uvijek pomalo porozne granice, kupio kuću u Drinovcima, rodnom selu A. B. Šimića, i počeo uveseljavati tabloidiziranu javnost u BiH ekshibionističkim i politički provokativnim ridikulama. Oni koji su pomno pratili politička dešavanja u Hrvatskoj u posljednju deceniju i pol, a naročito posttuđmanovsko vrijeme, ustvrdit će kako je Glavaš imao veliki utjecaj da Ivo Sanader, jedna druga post festum omražena ličnost u Hrvata, postane nasljednik Franje Tuđmana, a ne još jedan naš zemljak, hladni i beskrupulozni doktor Ivić Pašalić.
Hrvatski trokut gori od Bermudskog
Čak i oni koji su upućeni, ipak, ne znaju sve detalje hrvatskog trokuta Šeks-Sanader-Glavaš što su vedrili i oblačili Hrvatskom posljednjih godina. Bit će tu materijala za feljtone i romane, s obzirom da su dvojica u rukama pravde, a treći panično medijski ispucava projektile kako je predmet osvete. Možda i jeste, možda i nije, kao što je moguće da je Sanader naručio politčki "odstrijel" Glavaša, što nimalo ne umanjuje odgovornost slavonskog Hercegovca za ubistva Srba po Osijeku za vrijeme Domovinskog rata.
No, nisam htio pisati o njima, ali je bilo potrebno prije pledoajea kardinalu Vinku Puljiću. Koji je imao svako pravo da posjeti Branimira Glavaša u zatvoru!
Neki mediji u Hrvatskoj i BiH su informaciju o Puljićevoj posjeti Kazneno-popravnom zavodu Zenica predstavili kao posjetu Glavašu lično, davši cijeloj priči jedan nesmotren i nepotreban politički ton.
Crkveni nauk
Puljić je poglavar Katoličke crkve u Bosni i Hercegovini. U središtu crkvenog učenja je Isus koji se, među ostalim, družio i sa ljudima koji su, po tadašnjem vjerozakonu, činili smrtni grijeh. Prostitutku je zaštitio od kamenovanja lažnih moralista, kući je sjedio kamataru (paralela, možda prejaka, ali kao kad bi danas neko otišao kući Gašiju da mu objasni da je ljubav važnija od novca). Da ne spominjemo da je oprost središnji dio crkvenog učenja, jer ako Bog prašta i ako je oprostio čovječanstvu, ko su to ljudi, a poglavito novinari, da bace prvi kamen, makar i samo verbalni, na kardinala Puljića? Uostalom, u opisu njegova posla je borba za spas izgubljenih duša. Glavaševa je, bez sumnje crna, da se još jednom naglasi.
No, ničim kardinal Puljić nije dao do znanja da sa Glavašem razgovarao u bilo kojoj drugoj funkciji osim u vjerskoj. To se da vidjeti iz saopćenja koje su odaslali iz Uprave Kazneno-popravnog zavoda u Zenici. Zapravo, ako se može tražiti politička dlaka u vjerskom jajetu, može se naći u posjeti Tihomiru Purdi, vukovarskom branitelju kojeg su vlasti u BiH uhapsile na osnovu Interpolove potjernice koju je tražila Srbija. Purda je sve ono što Glavaš nije, i zato se Puljić i fokusirao na slučaj bivšeg logoraša srbijanskih logora. Pritom, Purda nije mogao prisustvovati pastoralnom slavlju jer je još u pritvoru, tako da se razgovor kardinala i branitelja održao zasebno.
Čovjek strašnog pogleda
"Nakon vrlo srdačnog i otvorenog razgovora, a nije bila ispovijed, stekao sam dojam o tom čovjeku te sam svoj stav napisao i istražnom sucu i ministru pravde. Smatram da naša država, ako želi biti vjerodostojna, ne smije tog čovjeka izručiti onima koji su ga toliko mučili i iznudili izjavu. To ne samo da bi bilo nehumano, nego bi bili sudionici produženog zločina", istaknuo je kardinal Puljić, govoreći o Purdi, a ne o Glavašu. S kojim je, rekao je, razgovarao o njegovom privatnom statusu.
Branimir Glavaš je presuđeni ratni zločinac koji, ne treba to zanemariti, za dobar dio konzervativne desnice, braniteljske kategorije pa i klera, predstavlja i herojsku figuru. Što bi se u svjetlu aktuelne svađe hrvatskih pisaca reklo, riječ je o višedimenzionalnom liku, pri čemu niko ne smeće s uma da je primarno ono zbog čega taj čovjek strašnog pogleda robija u Zenici.
Merčeš-Josipovićev poučak
Puljić se spram Glavaša nije politički određivao ni tokom ni poslije procesa. Nije dolazio njemu u Drinovce dok je bio u izgnanstvu, niti je, po uhićenju, dolazio sa svećenicima da u pritvorskoj jedinici drži obrede. Nije slao poruke da je presudom Glavašu presuđeno hrvatskom narodu, pa ne možemo doznati da li bi mediji takve izjave prenosili sa naslovnica i u primetimeu. Sad je, u okviru redovne posjete, vidio i Glavaša i - uradio ono što će svaki katolički visokodosotojnik uraditi. To je, naprosto, dio katoličke vjere. I poštenije nego da je okrenuo glavu ili se pravio da ga ne vidi ili... Ili uradio ono što je uradio Ivo Josipović, kada je, zajedno sa drugim braniteljima, pozvao još jednog istinskog zlikovca Tomislava Merčepa, pa onda, da izbjegne skandal, držao ga odvojenog u nekakvoj sobici, dok se ostatak društva nije razišao kućama. Možda je, nakon svega što je Merčep uradio, poniženje koje mu je Josipović priredio najmanje što se može prirediti, ali ja ipak više vjerujem u sankcije izrečene od pravosudnih organa.
Ako i nakon svega imate dileme vezane za kardinalovu posjetu ratnom zločincu, zamislite da ste roditelj djeteta, već punoljetnog, koji svjesno ubije drugog čovjeka, iz zlobe, iz obijesti, iz osjećaja moći, iz bilo kojeg razloga koji nije samoodbrambeni. Da li biste ga se odrekli? Ne žurite sa odgovorom u komentarima pod ovaj tekst. Ali, ja posjetu kardinala Puljića doživljavam u tom ključu.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
