Vrana: Od prvog kontakta sa bombom, pa do uništenja, naglasak je bio na sigurnosti

Mirsad Teskeredžić, pomoćnik direktora Federalne uprave civilne zaštite, objasnio je kako su njihove ekipe uradile jedan častan i opasan zadatak i sproveli ga bez ikakvog incidenta.

Rukovodilac akcije bio je Sead Vrana, šef odjela za neeksplodirana ubojna sredstva (NUS) u Federalnoj upravi CZ, a objasnio je kako se radilo o bombi britanskog porijekla, opće namjene i težine 480 kg. Eksplozivno punjenje u bombi bilo je 160 kg amatola, vrlo razornog eksploziva.

Bomba je analizirana odmah prvog dana, nekih 20-ak minuta nakon što je pronađena i tada su utvrđene preliminarne činjenice. Bomba je, prilikom iskopavanja, pala sa visine od tri metra. Nalazila se u zidu koji je bager iskopavao. Analiziran je upaljač i pronađeni su elementi koji su uputuli u traganje za najboljom operativnom procedurom za neutralizaciju sredstva. Razmatrane su dvije mogućnosti. Prva je bila da se bomba neutrališe na licu mjesta – da joj se odbije upaljač ili neutrališe minskom detonacijom. S obzirom Da je upaljač bio kakav je bio, konstatovano je da je bomba sigurna za transport na najbliže pogodno mjesto gdje njeno uništenje neće izazvati posljedice. Nakon konačne analize izrađen je operativni plan koji je uključivao sve potrebne elemente za sigurno izvršenje zadatka, od lokacije, pa do utvrđivanja najsigurnije rute do tog mjesta.

Tokom cijele operacije, naglasak je bio na sigurnosti – od prvog kontakta sa bombom, pa do jutros u 8:10 sati, kada je bomba uništena i kada je sama lokacija analizirana i sanirana“, rekao je Vrana i dodao kako je trebalo utvrditi da li ima letova iznad područja na kojima će se bomba nalaziti, kada je najslabiji saobraćaj i kuda preusmjeriti letove, pri čemu im je mnogo pomogao MUP KS, koji im je sugerisao određene periode, te ured direkcije sarajevskog aerodroma. Izdata je zabrana letenja iznad dvije kritične lokacije – na Dolac Malti i mjestu uništenja. Nije moglo doći do potpune zabrane saobraćaja te je sve koordinirano sa oblasnom kontrolom letenja.

Moralo se voditi računa i o tome kako uništiti bombu tolike razorne snage, a pri tom ne uništiti prirodna bogatstva. U ovom slučaju nisu mogli izbjeći da ne izazovu određenu štetu u okolini. Ipak, odabrana metoda koju su izabrali nije pravila kompromis sa sigurnosti. Sa sigurnosti se jedino nije mogao praivti nikakav kompromis. Morao se pribaviti i čitav niz odobrenja te podrška Profesionalne vatrogasne brigade KS, Zavoda za hitnu medicinsku pomoć KS i oblasne kontrole leta. Tek nakon svih tih odobrenja moglo se pristupiti operaciji.

"Vođeni iskustvom zapadnih zemalja, koje su mnogo ugroženije ovim problemom nego mi, ovakve operacije se izvršavaju u roku od 15 dana pa do dva mjeseca, a i tada ne postoje garancije da će biti izvršeno sigurno. Posljednje uništavanje ovakve bombe izazvalo je požar u Munchenu i to na širem gradskom području. Nismo željeli ni razmišljati o toj mogućnosti. To nije bila opcija. Ekipa koja je učestvovala u operaciji svojim životima je brinula o njoj", kaže Vrana.