Piše: Asim Bešlija
Sarajevska policija počela je zarađivati milione od kazni naplaćenih za prebrzu vožnju i prolaske kroz crveno na gradskim ulicama a sve zahvaljujući modernim kamerama koje agresivne vozače hvataju u njihovoj nesavjesti. I neka zarađuje. Pretpostavka je da kada mu jednom zavučeš ruku u novčanik i naplatiš kaznu, ili kada ne mogne registrirati vozilo ili preći granicu, da će ipak u buduće paziti.
Jer pogledajte, mnogi su kao vozači svoju vožnju pretvorili u iživljavanje nad ostatkom mase koja je svaki dan za volanom i koja strepi koji li će luđak na četiri točka od nje napraviti žrtvu saobraćajne nesreće. Ljudi koji to čine su oni čiji džipovi umjesto da osjete uzbudljivost planinskih terena, svoje vratolomije izvode po asfaltu nastojeći pokazati ono što najbolje znaju – svoju vlastitu glupost. I zbog takvih su kamere dobre jer čini se tih vozača-ubica sve više na cesti.
I ne radi se tu samo o stvarima koje nas nerviraju svaki dan poput nedavanja žmigavca, iznenadnog ubacivanja u traku, oduzimanja prednosti, itd., nego i neke neviđene agresivnosti u vožnji koja se pretvara u pravu epidemiju. Sve se manje toleriše čak i ono ako neko slučajno pogriješi, pa je to mnogima izvrsna prilika da nagomilani stres iskale na nekom nedužnom čovjeku, čak i time što ćega vrlo konkretno premlatiti.
U Sarajevu je to sve češći primjer. Dvojica vozača se najprije časte sočnim psovkama kroz zatvorene prozore, prijete rukama jedan drugom, onda otvore prozor pa nastave naočigled gomile.Majke lete na sve strane. A, onda situacija izmakne kontroli. Vozači izađu i pred svima se počnu tući kao da su sami na megdanu, negdje u okolini Mrkonjića. Dosta je ovakih scena.
Prijatelj mi priča kako su se neki dan vozači potukli usred dana, valjali se po zemlji, mlatili do besvjesti a onda su došli očito lokalni mafijaši, u crnom džipu, isprebijali obojicu te profurali kroz crveno svojim poslom. Scene su ovo koje u našoj metropoli možete vidjeti i kod 'profesionalnih' vozača. Taksisti u metropoli iz nekih sebičnih razloga često međusobno razgovaraju šakama.
Ima i primjera iz drugog ugla. Parking je gotovo nemoguće naći tokom dana, a ako i nađete na najvećim mjestima u gradu, onda se izlažete riziku da vam auto bude obijen. Naravno, vlasnivi i radnici parkinga za to ne žele nikakvu odgovornost iako će vam za parkiranje ili radije uguravanje među ostale automobile naplatiti najmanje dvije KM.
Nema niti podzemnih garaža po čemu je Sarajevu jedinstveno, iako vlasti već godinama obećavaju njihovu izgradnju. Izgradnja novih saobraćajnica u gradu također sporo ide iako su očajnički potrebne.
U totalu, kako u Sarajevu tako i drugim gradovima u zemlji, pravi je saobraćajni haos i kao da se čini da bi kolaps mogao nastupiti vrlo brzo. Sva sreća pa ima dovoljno semafora. Da nema, mogli bi komotno parirati Istanbulu ili Teheranu. S tom razlikom da mi imamo kamere, i da postojii taj jedan saobraćajni reality show koji još nije dosegao svoj vrhunac. A, kamere, snimaju li snimaju, sve one koji bezbrižno izigravaju kauboje na asfaltu. Sve do jednom. Dok naš i njihov život ne bude do te mjere zagorčan da će biti bolje voziti bicikl ili jahati konja centrom Sarajeva nego igrati protiv onih kojima ni kazne ne pomažu.
Ali, mi ćemo ipak ostati merhametli, da se kome ne zamjerimo, i prihvatati da je normalna vozačka kultura parkirati gdje god nam naumpadne, ne voditi računa o tome da nismo sami na cesti i da smo u svakom slučaju mi najvažniji na ovome svijetu. O Evropi u ovom kontekstu, valjda je jasno, ne treba ni govoriti.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Pregovara se o uspostavi novih linija na Aerodromu Sarajevo, fokus je na ovim gradovima
