{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Vladika Atanasije: Nebeska je poruka na zemlji mir, među ljudima dobra volja

A
6.1.2015. u 10:18
10
Vladika Atanasije: Nebeska je poruka na zemlji mir, među ljudima dobra volja
10
Vladika Atanasije: Nebeska je poruka na zemlji mir, među ljudima dobra volja
Vladika Atanasije (Foto: Anadolija)
Bog je zainteresovan za svakoga čovjeka, za cijelo čovječanstvo i ne samo zainteresovan, nego je svima dao neke dobre potencijale. Zato bi bilo imperativ da svi mi nađemo ono što je najbolje kod nas. I da sa tim najboljim komuniciramo sa drugima. Ne sa onim što je najlošije ili ne daj Bože što je nezdravo u nama, istakao je u božičnom intervjuu za Anadoliju vladika Atanasije, episkop bihaćko-petrovački.
Posmatrano u kontekstu velikih praznika kao što je Božić, rekli bismo, naveo je vladika Atanasije, "da je najprije potrebno ostvariti u sebi čovječnost: bukvalno, ono što je govorio patrijarh Pavle - budimo ljudi".

"Ako u sebi skoncentrišemo dovoljno ljudskog, čovječnog potencijala ja sam uvjeren da će bez sumnje svako u svome resoru, svojoj profesiji, i u svojoj obavezi, svojoj funkciji koju obavlja naći i mudrosti i znanja i snage da to dobro sprovede. Treba htjeti, treba imati dobru volju. Jedna od poruka sa neba prilikom Hristovog rođenja, poruka koja je bila pjevana, horski malih anđela: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir. Među ljudima dobra volja. Ja bih hiljadu puta podvukao to - među ljudima dobra volja", istakao je episkop bihaćko - petrovački.

Vjeronauka u školama - velika sreća



Vladika Atanasije naglasio je kako je "važno htjeti: kada hoćemo sigurno naći ćemo umijeća i snage da to sprovedemo".

"Upravo tu je značaj ovakvih praznika. I stajanja pred Boga. Pred Bogom se treba ogledati kao pred ogledalom. Ne bi bilo loše zaista da svi češće pogledamo pred Boga da zamislimo, da pretpostavimo šta bi Bog rekao nama o nama, šta bi Bog nama preporučio. Morao bih da podsjetim na Biblijsku historiju: čovječanstvo je započelo svoje postojanje kao jedna cjelina. Tek kasnije tokom historije dolazilo je do disifirkacije, do nekog razuđivanja. Ako posmatramo biblijsku historiju vidi se da je Bog stvorio, sklapao zavjet sa cijelim čovječanstvom. Pa, onda se to nekako razuđivalo, neki su odlazili nekim drugim pravcima", naveo je episkop bihaćko - petrovački.

Vladika je istakao da je "velika sreća da vjerska nastava postoji u našim školama: zato što kada se vjeronauka uči, izučava u školama ona će se izučavati u svojoj originalnoj formi i to sa naučnim, objektivnim pristupom".

"Znači da će đak odmah u tim godinama biti u mogućnosti da religiju upozna u njenom izvornom, a ne u njenom nekom izvitoperenom obliku. Mi ljudi nekako skloni smo da stvari prilagođavamo sebi. Ne samo obične zemaljske stvari nego čak i ono što je božansko. Mislim da otuda potiče najveća nevolja kad ljudi pokušaju da čak i sveštena pisma prilagode sebi, božanske odluke da prilagode sebi, a ne da se oni prilagođavaju božanskoj poruci i da se oblikuju po njoj. Potrebno je suočavati se sa prilikama života, a posebno susretati se sa braćom, ljudima prijateljima sa onim što je najbolje u nama", smatra vladika Atanasije.

Episkop bihaćko - petrovački naglašava da zajednički život nema alternativu i da bi nam "prije svega to i Gospod rekao".

"Svijet je njegov, sav svijet je njegov. Mi smo njegovi. On želi da budemo u harmoniji. Nebeska je poruka na zemlji mir, među ljudima dobra volja. Što se tiče htjenja osnovno je da hoćemo sa potpunim ubjeđenjem da možemo. Potrebno je to umijeće. Umijeće bih sumirao da susrećemo jedni druge sa onim što je najbolje u nama. To bi bila metodologija. Htjeti i primijeniti pravi metod. Umjeti", poručio je vladika.

Dobri komšijski odnosi



Episkop bihaćko - petrovački istakao je da je stanje u eparhiji "tužna tema zbog toga što je srpski pravoslavni narod odsutan na tom prostoru". naveo je da je došlo do velike promjene u prethodnom ratu ili poslije njega.

"Grad Bihać koji ima oko 63.000 stanovnika ima svega 150 pravoslavnih Srba, Cazin po mojim informacija četiri ili pet, Velika Kladuša nema ni 30, Bosanska Krupa 20-30, Sanski Most manje od 1.000. Dakle to je nešto najtužnije. To je ono što me najviše boli. Slobodno ću vam reći da nisu stvoreni dovoljno dobri uslovi za povratak i mislim da bi trebalo na tome raditi. Da se omogući tamo povratak. Znam da je ekonomska situacija teška za sve. Upoznat sam sa tim da prosvjetni radnici na cijelom tom prostoru nisu dobili platu više mjeseci. Ali, imam utisak da bi ipak, moglo i na ovom planu povratka više da se uradi pored te opšte krize koja tamo postoji. Govorim za taj svoj prostor koji poznajem", ocijenio je vladika Atanasije.

On je međutim, naglasio da su stvoreni jako dobri komšijski odnosi. Bilo je više susreta u Bihaću, Bosanskom Petrovcu na naučnom nivou, održani su međureligijski seminari.

"Tu smo se dobro upoznali i ja mislim da smo stvorili jako dobru atmosferu i dobru klimu. Skoro se dogodilo to u Bosanskom Petrovcu u srednjoškolskom centru da je predavač vjeroučitelj islama održao čas o islamu đacima srpske pravoslavne vjere, a naš vjeroučitelj za pravoslavnu vjeronauku održao je čas vjernicima djeci islama o pravoslavnom hrišćanstvu. To pominjem da bih rekao uopšte kakva se atmosfera tamo stvara", naveo je vladika Atanasije.

Susret čovjeka sa Bogom



Istakao je da bi poruke Božića trebalo izvlačiti upravo iz samoga pojma praznika. Božić je, navodi vladika Atanasije, dan susreta čovjeka sa Bogom.

"Iskonska je težnja čovjeka da se sa Bogom susretne, da ostvari zajednicu sa njim, da sa njim uspostavi bliske odnose. Mi znamo da je čovječanstvo na razne načine kroz historiju o Bogu govorilo i Boga predstavljalo međutim, uvek manje više sa neke distance. Hrišćanstvo je u tome izuzetak zato što u njemu imamo ostvaren lični susret sa živim Bogom. Upravo zbog toga na praznik Božića, koji se zbog toga i zove Božić, tema ovoga praznika jeste sami Bog. I to njegov dolazak iz ljubavi prema čovjeku, njegov dolazak u čovjekov svijet. Tajna je to velika, ali ako čitamo sveštenu historiju u njenom kontekstu potpuno koliko je ljudskoj logici moguće dosegnuti tu tajnu, postaje shvatljivo kako je do toga došlo. Smatramo i pamtimo da je upravo dolazak Božiji u ovaj svijet zapravo i prelomni događaj, najznačajniji događaj u ljudskoj historiji", ocijenio je vladika Atanasije.

Episkop bihaćko-petrovački naveo je da je "Bog došao u svijet koji je možemo slobodno reći pritisnut mnogim neredima i nesavršenstvom, pritisnut zlom i bolešću".

"U svijetu postoji tama, postoji mržnja, smrt. Bog je došao da nauči čovjeka prije svega kako se živi u ovome svijetu, a da ne bude čovek savladan i bolešću ni mržnjom ni zlom pa ni smrću. Dakle kao učitelj. I treba videti kako je on proveo svoj boravak na zemlji: sa kolikim smirenjem i sa koliko ljubavi on je prišao čovjeku. On je mogao da bira gde će se roditi i u kom staležu. Nije izabrao da se rodi u carskoj palati, nego kod pastira, kod najprostijih ljudi. I kako je zabilježeno u Jevanđelju čak za njega se nije našlo mjesto ni u gostionici, nego je rođen kod pastira u jednoj pećini i odrastao je kao bilo ko drugi. Iz toga možemo izvući poruke Božića", naveo je vladika Atanasije.

To znači, poručio je: biti otvoren, biti smiren i uzeti u zagrljaj svaki status ljudskog života i sebe naći tu.

"Sadržaj njegove nauke je poruka Božića. To jeste da na Božić ponovo osvešćujemo oko svoga pamćenja sve ono što je Hristos kazao. Dakle, iznova na Božić mi smo spremni da čujemo šta to Bog ima da kaže nama ljudima. A, znamo šta je govorio gospod Hristos: da ljubimo jedni druge, da se žrtvujemo jedni za druge, da činimo dobro i onima koji nas vole i onima koji nas ne vole", zaključio je episkop bihaćko - petrovački.

Dobročinstvo primjenjivo na bh. prostor



Vladika Atanasije u intervjuu za Anadoliju posebno je želio u ovom našem kontekstu podsjetiti na ilustraciju toga dobročinjenja "koja postoji samo u Jevanđelju gospoda Hrista". Ocijenio je da bi ona bila primjenjiva sad na nas posebno na sarajevski i bosanskohercegovački prostor.

"Jednom prilikom kada je Gospod govorio o bližnjima neko je rekao ko je moj bližnji: onda je Spasitelj, gospod Hristos ispričao: neki čovjek je išao od Jerusalima ka Jerihonu i na putu koji je dug desilo se da je zapao među razbojnike. Razbojnici su ga isprebijali, opljačkali i njega polumrtva i naga ostavili u prašini da leži. Onda je tim istim putem naišao neki čovjek visokog staleža iz tog istoga naroda pogledao ga možda je nešto razmišljao ali u svakom slučaju nije se sažalio na njega nego je prošao i nije pomogao čovjeku. Naišao je drugi čovjek također, visokog staleža iz istoga naroda isto je učinio- nije pomogao čovjeku. Onda je naišao jedan stranac koji nije pripadao tome narodu iz Samarije, iz drugoga naroda - kada je došao na ono mesto vidio je čovjeka kako leži u prašini, sažalio se na njega, sagnuo se, podigao ga, zavio mu rane, jer pošto je išao kroz pustinju imao je nešto od opšte medicine uz sebe i osnovne namirnice, povratio mu snagu i postavio ga na svoje magare i odveo ga u Jerihon do prve gostionice i rekao gostioničaru: pazi na ovoga čovjeka ja ću ti platiti i ostavio mu novac. Ja moram svojim poslom da idem natrag ali vratit ću se ako budeš nešto više potrošio ja ću ti platiti. I spasitelj na kraju postavlja pitanje - šta mislite ko je od ove trojice bio njemu najbliži. Svi su morali da se slože da to nisu bila ona dvojica iz njegovog naroda nego onaj treći koji je učinio dobro delo čovjeku", rekao je vladika Atanasije.

Mi ćemo, naglasio je, naći kod mnogih učitelja, mnogih filozofa tu preporuku da je potrebno solidarisati se sa drugim ljudima, biti prijatelj drugima, "ali u praksi kako se to izvodi i dati snage čovjeku da to sprovede mi imamo inspiraciju upravo u gospodu Isusu Hristu i mislim da je sa njim ostvarivo to što je ljudsko".

Vladika Atanasije istakao je da se u Bosni i Hercegovini Božić i svi vjerski praznici slave zajednički.

"Kako da ne: evo šta da vam kažem. Ja sam dobio čestitke za Božić od svih načelnika naših opština BIhaća, Kladuše, Bosanske Krupe, Sanskog Mosta...", naveo je vladika Atanasije.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: