U sljedećoj deceniji, u cijelom će svijetu postojati barem 22 velegrada u kojima će živjeti pet posto populacije naše planete. Ovi urbani centri imaće po više od 10 miliona stanovnika, a veliki gradovi donose sa sobom i velike probleme, posebno zemljama u razvoju u kojima će se tri četvrtine ovih velegradova i nalaziti.
Bombaj je najveći indijski grad ili tačnije - velegrad- jer broji više od 10 miliona stanovnika. A vozovi i željezničke stanice su, prema nekima, najbolja metafora za eksplozivni rast ove zemlje.
Procjenjuje se da oko šest miliona njegovih žitelja koriste vozove svakodnevno. Mogućnost boljeg školovanja i boljeg zapošljavanja privlači ljude u Bombaj. Ali nada za boljim životom često je zasjenjena problemom pukog opstanka – nedostatkom čiste vode i prikladnog mjesta za život.
Mnogo doseljenika iz ruralnih dijelova zemlje ne uspije pronaći u Bombaju prikladan posao pa si ne mogu priuštiti ni prikladne stambene uvjete.
Izvještaj Svjetske banke kazuje da 54 posto stanovnika Bombaja, od - prema procjenama - 15 miliona stanovnika, živi u sirotinjskim četvrtima. Potleušice niču preko noći uz ceste i željezničke pruge. Dižu ih i na pločnicima gradskih ulica. Teško je i zamisliti komad čistog zemljišta na kojemu ubrzo neko neće sklepati kućerak. Mnogi tvrde da je rješavanje nedostatka adekvatnog stambenog prostora glavni prioritet grada.
Edgar Ribeiro, nekada prva osoba odbora za plansko širenje grada, ne slaže se s tim traženjima. "Današnja infrastruktura Bombaja bila bi idealna za 8 miliona stanovnika, no stanovništvo broji 12 miliona ljudi. Dobro, sredit ćemo mi to i unaprijediti infrastrukturu da bude dostatna opslužiti živote 12 miliona stanovnika. Problem je u tome što će se u međuvremenu broj popeti s 12 na 16 miliona i opet ćemo biti na početku. Unaprijediti infrastrukturu nije dostatno rješenje. Treba to napraviti dovoljno brzo", kaže on.
Osim socijalnih i društvenih implikacija, prenapučenost velegrada dovodi i do niza javno zdravstvenih problema. Tuberkuloza je već dugo veliki problem, a u novije vrijeme joj se pridružila i bojazan od širenja ptičije gripe. Indija je već prijavila prvi slučaj bolesne peradi u pokrajini Maharaštra, gdje se nalazi i Bombaj. Za sada su samo pilići bolesni i nema izvještaja o zarazi kod ljudi. No, mnoge to ne smiruje jer se pribojavaju da bi velika koncentracija ljudi na jednom mjestu mogla imati katastrofalne posljedice ako do epidemije dođe.
Doktor Tushar Rane je djelatnik UNICEF-a koga brine takva mogućnost: "Opseg se problema u slučaju širenja zaraznih bolesti o ovakvim uvjetima teško može i predvidjeti. Bolesti koje se šire zračnim putem su poseban problem. Poznato nam je kako se u normalim uvjetima šire tuberkuloza i ospice. No što bi se dogodilo u slučaju epidemije ovih bolesti u prenapučenim siromašnim prigradskim naseljima, niko ne zna. Šanse su velike da bi došlo do ogromne tragedije."
Baš kao i mnoge druge zemlje u razvoju, Indija se trudi unaprijediti stambene prilike u siromašnim četvrtima Bombaja i drugih velikih gradova. No sredstva dostupna za ove pothvate su limitirana, a stanovništvo gradova je u stalnom porastu. Teško je ne zapitati se da li će se sklad ikada postići?
