{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO+VIDEO
/
Trasirali smo put ka NATO-u, a država nas je bacila na ulicu

3.4.2012. u 14:53
148
52
Trasirali smo put ka NATO-u, a država nas je bacila na ulicu
148
Penzionisani vojnici Oružanih snaga BiH su već 15 dana pred zgradom Institucija BiH. Mnogi kažu da im je to najgorih 15 dana u životu, ne zbog toga što spavaju pod vedrim nebom i nemaju se gdje okupati, nemaju topli obrok i postelju, već zbog poniženja koje su doživjeli od onih koji vode državu, koji su donijeli Zakon, pa ga sada žele izmijeniti na štetu bivših vojnika.
Bivši vojnici kažu da nikada nisu sporili ni smanjenje penzija, ako će to doprinijeti, koliko je trun dobroga, cijeloj državi, ali da nikada nisu mogli ni pretpostaviti da će danima spavati na ulici ispred zgrade institucija BiH, koja i postoji zahvaljujući većinom onima koji su dali mladost za tu državu.

Vahid Salkić iz Zenice je jedan od onih koji se razbolio tokom protesta. Dobio je upalu pluća spavajući pod šatorom.

“I sada sam pod upalom pluća, ali tu sam sa svojim kolegama. Za mene su svi ovi dani i noći bili isti. Od prvog dana je bilo teško. Pred svitanje, svakog jutra do sada je bilo užasno hladno, tramvaji prolaze, proleze automobili, nema ovdje spavanja. Normalan obrok većina nas nije dugo pojela, kupovali smo hranu, građani su nam donosili koliko su mogli”, kaže Salkić.

Naš sagovornik je bio i u mirovnim misijama, tačnije u Iraku. Godinu i po nakon povratka je otpušten iz Oružanih snaga. “Mi smo tamo za šest mjeseci od države dobili ordenje, a ovdje smo služili 20 ili 25 godina i bacili su nas na ulicu. Znači li to da smo za ovu državu sada bezvrijedni?”, pita se Salkić.

Većina njih su hranitelji svojih porodica, supruge im uglavnom ne rade, djeca se školuju.

“Ako treba godinu, godinu ćemo ostati ovdje. Nećemo se sada pomaći. Kako da objasnim svom djetetu da će njegovi prijatelji ići na ekskurziju, a da on neće, kako da mu objasnim da mu se otac borio za državu, a da sada neko iz udobne fotelje nema sluha za nas i da nam uskraćuje ono što nam pripada”, kaže jedan od demonstranata u razgovoru s našom ekipom.

Među penzionisanim vojnicima OS BiH je i Meho Dizdarević iz Goražda. On kaže da mu najgore pada osjećaj da je ponižen kao čovjek koji je dao najbolje godine za odbranu države.

“Mi ne možemo školovati našu djecu, jer nemam ja para da pošaljem svoje dijete na fakultet. S druge strane, mi smo ti koji su prešli preko svih prepreka, svih barijera, mi smo ti koji su, bez obzira na nacionalnost, bili ujedinjeni u OS BiH, a sada smo dovedeni do toga da pored Zakona o penzionisanju, koji je potvrdio Ustavni sud BiH, ležimo pod šatorima na cesti. Prijete nam ukidanjem Zakona, pa to je nemoguće. Iskreno, mi smo tražili da radimo. Od početka sam bio uključen u traženje rješenja za nas. Govore nam, imali ste ugovor na tri godine, znali ste to, šta sad tražite. A odakle ja onda u 41. godini u OS BiH ako Zakon kaže da vojnik može biti do 35 godina. Je li mene država iskoristila i sada me pustila na ulicu? Tada kada smo joj trebali i kada su OS trebale živjeti, nikome nismo smetali”, kaže Dizdarević i napominje da su i oni bili ti koji su trasirali put BiH ka NATO-u.



Elvir Smajlović iz Visokog, jedan od predstavnika bivših vojnika, u razgovoru za Klix kaže da su tri dana štrajka glađu ispred Parlamenta i Vijeća ministara BiH bili oni kojih će se cijeli život sjećati s gorčinom u ustima.

“Teško mi je zbog patnje ovih ljudi, jedan sam od onih koji su sve ovo organizovali i doveli svoje kolege ovdje, ali oni neće otići dok se ne riješi problem. Kažem problem, ali ovdje ustvari i nema problema. Donesen je Zakon u najvišim državnim istitucijama, ali ga oni ne žele sprovesti. Politika se toliko umiješala i sad je sve kao tehnički neizvodivo. Ipak, ne mogu reći da ne vjerujem nikome, ima tu ljudi u vlasti koji se stvarno trude da riješe stvari. Mi samo tražimo implementaciju Zakona, ne tražimo veće penzije nego što imaju drugi, ne tražimo nikakve povlastice, ne tražimo ništa što nam ne pripada. Ovdje se dosta manipuliše nama. Mi smo dobili penzije, imali smo posao, ali neko je odlučio da nas penzioniše, ali sada i da nas ostavi na ulici”, kaže Smajlović.

Među njima ima i onih koji su bili demineri, koji su svakog dana stavljali svoj život na kocku da bi spasili tuđi život. Kažu kako su prije penzionisanja tražili da se za njih formira deminerska jedinica, tako da i dalje budu korisni državi i da spašavaju živote. No, to se nije desilo.

Na Trgu BiH građani će i dalje viđati šatore i vojnička odijela, a do kada će to trajati, zavisi isključivo od onih koji sjede u zgradi pored i za koje smo mi glasali.

Razgovor sa bivšim pripadnicima OS BiH pogledajte u videoprilogu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: