Zaštićena svjedokinja, kojoj je dodijeljen pseudonim Z5, a koja radi kao psihoterapeutkinja u nevladinoj organizaciji “Medica” u Zenici, rekla je da su žene i djeca iz Srebrenice 20. jula 1995. godine bili fizički i psihički iscrpljeni, te u šoku i strahu.
“Nisu bili fokusirani na sebe, već na to šta će biti s muškarcima koji su odvedeni. U ‘sigurnu kuću’ smo smjestili trudnice i druge žene kojima je trebala zdravstvena pomoć”, kazala je svjedokinja Z5.
Zaštićena svjedokinja je dala iskaz na suđenju Francu Kosu, Stanku Kojiću, Vlastimiru Golijanu i Zoranu Goronji, koje Tužilaštvo BiH tereti da su strijeljali najmanje 800 zarobljenika bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice u julu 1995. godine na Vojnoj ekonomiji u Branjevu (općina Zvornik).
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Kos je bio komandir voda u Desetom diverzantskom odredu Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), dok su ostali optuženi bili pripadnici ove jedinice.
Govoreći o žrtvama iz Srebrenice, svjedokinja je istakla da one nose tešku bol jer ne znaju šta se desilo s njihovim najmilijima.
“Dok se ne završi identifikacija i dok one ne obave religijski obred za svoje najmilije, njihov psihološki proces tugovanja ne može otpočeti, jer žive u nadi da će se oni vratiti. Kod njih je prisutan stalni strah i neizvjesnost”, rekla je svjedokinja Z5.
Prema svjedokinji, organizacija “Medica”, koja pokušava žrtve vratiti u normalan život, pružila je pomoć stotinama žena žrtava iz Srebrenice. Svjedokinja je pojasnila da je svaki odlazak u Srebrenicu za njih traumatizirajući.
Za djecu koja su doživjela traumu u Srebrenici svjedokinja je rekla da ne mogu riječima iskazati svoje osjećaje, te se u radu s njima koriste razne tehnike, kao što su crteži, na kojima ona ispoljavaju ono što su vidjela.
Nastavak suđenja zakazan je za 16. august ove godine, kada će Tužilaštvo saslušati novog zaštićenog svjedoka.
