{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Suze, tuga i bol u Višegradu, klanjana dženaza za sedam žrtava agresorskih zločina

A
25.5.2013. u 18:29
347
35
Suze, tuga i bol u Višegradu, klanjana dženaza za sedam žrtava agresorskih zločina
347
Danas je klanjanjem dženaze namaz na mezarju Stražište u Višegradu posljednji put ispraćeno sedam žrtava agresorskih zočina u ovom gradu. Među danas sahranjenim su i Vildana Zukić, ubijena sa svega šest godina i Nihad Ibišević, kojem je život oduzet u sedmoj godini zivota.
Tokom ukopavanja posmrtnih ostataka sedam žrtava zločina u gradu Višegradu, suze na licima njihovih bližnjih jasno su svjedočile kolika je njihova tuga i bol. Ipak, iako je ovo za njih težak i tužan dan, kažu da su radosni, jer su pronađeni posmrtni ostaci njihovih najblizih, čime je bar u jednoj maloj mjeri ublažena njihova bol, a žrtve konačno pronašle smiraj.

Za agenciju Anadolija govorila je Senada Muhić, sestra danas ukopanog Nihada Ibiševića, koja je rekla da nije u stanju pronaći riječi kojim bi mogla opisati svoju bol: "Nemam riječi kojom bi opisala bol za sedmogodišnjim dječakom, koji ništa u žovitu nije proživio. Moj brat je tek zakoračio, tek je počeo živjeti", kaže Senada Muhić.

Od podsmrtnih ostataka njenog brata do sada je pronađena samo jedna kost, govori Muhic, te kako kaže da njegov tabut sve govori.

"Da je preživio rat, moj brat bi danas imao 28 godina. Možda bi bio oženjen čovjek. Ja uvjek o tome razmišljam, kako bi danas izgledao, šta bi u životu postigao. Moj otac je imao pet kćeri i on je bio naš jedini brat. Ipak okončao je smrću", kroz suze priča Senada Muhić.

Ona je dodala da se njezina porodica nadala da je Nihad jos uvjek bio živ, jer, kako kaže, dosta je djece odvedeno u Srbiju. "Nada je umrla, a bol će biti nastavljena", kaže Senada, dodavši da njezina sestra još uvjek nije identifikovana.

"Mi znamo ko su počionici, samo je njih teško privesti pravdi. Sve su ovo učinile naše komšije. Mi dokaza nemamo, ali znamo da su oni. Na nama je da učimo svoju djecu da nikada ne zaborave zločin koji su nam napravile naše komšije. Dakle, nikada ne zaboravimo šta su nam napravile komšije kojima smo toliko vjerovali", kazala je Muhić, odgovarajući na pitanje kakva je njezina poruka onima koji su počinili ove stravične zločine.

Saćir Zukić, amidža danas posljednji put ispraćene Vildane Zukic, kaže da je današnji dan najteži u njegovom životu. Ipak je, s druge strane, i radostan, jer su posmrtni ostaci njegove bratične pronađeni. Zukić je dodao da je Vildana danas ukopana pored svoje majke i nane, te da njezin brat, koji je ubijen sa deset mjeseci, još uvjek nije pronađen.

"Nažalost, tuga je velika. Kosti male Vildane nisu pronađene. Izuzve jedne male koštice, uz pomoć koje je, prilikom DNK analize, ustanovljeno da pripada njoj. Tako su ostaci Vildane danas pokopani u epruveti. Nihad Ibišević, dječak od sedam godina, također je danas ukopan na mezarju Strazište pored svoje majke. Žalosno je, 1992. godine i Vildana i Nihad su trebali krenuti u prvi razred osnovne škole; ali, nažalost, oni su otišli u smrt, zajedno sa svojima roditeljima i braćom i sestrama", rekla je predsjednica Udruženja porodica nestalih lica i civilnih žrtava agrsije "Višegrad 92" Hedija Kasapović.

Na mezarju Stražište danas su ukopani Vildana (Džemal) Zukić (1986-1992), Nihad (Islam) Ibišević (1985-1992), Kasim (Hadžihasan) Hasić (1914-1992), Aziz (Halil) Alić (1953 – 1992), Fadila (Imšir) Bošnjak (1934-1992), Nura (Redžo) Čanto (1948-1992), Ševka (Ibre) Selman (1918-92)

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: