{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Srebrenica pusta, u tišini odzvanjaju krici majki

S
9.7.2010. u 17:59
0
0
Srebrenica pusta, u tišini odzvanjaju krici majki
0
Srebrenica, grad u kojem se dogodio najveći zločin nakon Drugog svjetskog rata, tokom cijele godine je pusta. Iako su mnogi prijeratni stanovnici obnovili kuće, u Srebrenicu dolaze uglavnom tokom odmora, jer većinom hljeb zarađuju u gradovima gdje su se nastanili nakon rata. Srebrenica oživi tek početkom jula kada u grad počnu stizati ljudi iz svih krajeva svijeta. Ove godine, barem za sada, broj posjetilaca je manji. Deveti je juli, a Srebrenica je i dalje pusta.
Kroz čaršiju, pored Bijele džamije, pa na odmaralište Lovac ili nekad poznatu banju Guber, prođe tek nekoliko ljudi. Tišina u Srebrenici para uši. Ima ljudi koji žive tu, ima i onih koji su se vratili, ali svako se zabavio o svom poslu.

U Srebrenici skoro da i nema ptica, nema ni Kineza, kažu, jer nemaju kome šta prodati, a nema ni prosjaka jer nemaju od koga šta isprositi.

Tek, početkom jula Srebrenica oživi. Svoj zavičaj posjete ljudi koji danas žive u brojnim gradovima BiH, nekadašnji stanovnici Srebrenice koji su se naselili u zemljama svijeta, a u taj gradić na istoku Bosne dođu i stranci, oni koji suosjećaju s bolom majki, brojne delegacije i svi oni koji žele da se poklone i odaju počast Srebreničanima stradalim u genocidu u julu 1995. godine.

Ove godine, početkom jula Srebrenica je i dalje prazna. Malo je onih koji su ranije došli u taj gradić.

Ipak, Srebrenica je ovih dana mjesto brojnih kulturnih dešavanja. Oni koji žive u tom gradu i oni koji su došli prije obilježavanja 15. godišnijce genocida predveče izađu, prošetaju, te posjete izložbe, filmske projekcije ili promocije knjiga, u okviru programa obilježavanja godišnjice pada Srebrenice.

Međutim, ima književnika koji više pažnje posvećuju onome što je Srebrenica nekada bila. Naime, Mirsad Mustafić, profesor književnosti i novinar promovisao je svoju šestu knjigu pod naslovom "Bilo jednom na Crnom Guberu".

To djelo se sastoji od 20 priča zasnovanih na istinitim događajima i ljudima iz Srebrenice, piščevog zavičaja.

"Svaka od ovih priča nosi zavičajni krik i uspomenu na ljude koji su ovdje nekada živjeli, a danas ih nema među nama“, rekao je autor na promociji koju je pratio značajan broj Srebreničana, iako promocija nije uvrštena u zvanični program godišnjice.

Prisjećaju se Srebreničani kako je nekada bilo ljeti hoditi ulicama svoga grada. Zastati, porazgovarati, ispitati se sa znancima, pa sjesti i popiti kafu, a onda uvečer se proveseliti u bašti ispred Lovca ili na Guberu.

Sjećaju se Srebreničani svojih sugrađana kojih više nema. Jedanaestog jula otići će u Potočare i ispratiti ih na posljednji počinak.

Srebrenica će ponovo biti u centru pažnje svijeta. Iako je danas Srebrenica pusta, već večeras, sutra i prekosutra stići će ljudi. Doći će posjetioci, gosti, prijeratni stanovnici tog grada koji žive u dijaspori.

Cijeli svijet će gledati u Srebrenicu. I treba. Taj zločin, počinjeni genocid se ne smije nikada zaboraviti. Svaka majčina suza, svaki majčin krik nikada ne smije pasti u zaborav...

No, žalosna je činjenica da već 20. jula u Srebrenici neće biti nikoga. Opet će ulice tog gradića biti puste...

...Do augusta, trenutka kada počinje bitka za fotelju...

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: