Sarajevska stanogradnja 60-ih godina: I tada je bilo problema poput današnjih

U tekstu pod naslovom "Do 1970. deset hiljada stanova" objavljena je izjava tadašnjeg načelnika Odjeljenja za stambeno-komunalne poslove Općine Novo Sarajevo Stanka Kraljevića.

"Kada se grade neki objekti ili čitavo naselje, svi požuruju radove, a o izgradnji pratećih objekata ne vode dovoljno računa. To se ostavlja za kasnije, za 'bolja vremena'. Ali, čim se usele u takve objekte, stanari se žale: nema puteva, nema uličnog osvjetljenja, škola, obdaništa, trgovine i slično", istakao je Kraljević.

"Društveni plan razvoja stambene i komunalne djelatnosti do 1970. na teritoriji ove općine, čiji je prednacrt upravo izrađen, trebalo bi da planski organizuje buduću izgradnju. Novi plan obuhvata pet naselja", piše u spomenutom izdanju "Oslobođenja" iz 1967.

Naselja koja su bila obuhvaćena novim planom bila su Čengić Vila, Hrasno, Alipašin Most 1 i 2, Alipašino Polje i Buća Potok. U ovim dijelovima grada planirana je izgradnja nekoliko hiljada stanova s pratećim sadržajem kao što su "škola, servisi, restorani, kafane, bifei, poslastičarnica, razne zanatske radnje, dječije jaslice, vrtići, bioskop, apoteka, stanica milicije".

"Oslobođenje" je u navedenom tekstu ukazalo i na nedostatak škola širom Sarajeva, čija bi se izgradnja finansirala iz samodoprinosa građana, kao i na nedostatak novca za postavljanje javne rasvjete u do tada izgrađenom dijelu naselja Čengić Vila.