{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Samohrani roditelji često na rubu egzistencije i bez podrške zajednice

F
1.12.2013. u 09:41
0
14
Samohrani roditelji često na rubu egzistencije i bez podrške zajednice
0
Samohrani roditelji često na rubu egzistencije i bez podrške zajednice
Nemogućnost naplate alimentacije te nepostojanje u zakonima entiteta kao ni Brčko Distrikta kategorije samohranih roditelja, najveći su problemi tih roditelja u BiH, istakli su u razgovoru za Fenu ombudsmani, sociolozi i roditelji kojima je nakon razvoda dodijeljeno starenje o djeci.
Šefica Odjeljenja za praćenje prava djece Institucije ombudsmana BiH Aleksandra Marin-Diklić kazala je u razgovoru za Fenu da su samohrani roditelji u BiH u vrlo nezavidnoj poziciji, s obzirom na to da u zakonskim rješenima nisu prepoznati kao posebna kategorija ljudi kojima je potrebna veća zaštiti države. Najveći problem predstavlja nemogućnost naplate alimentacije.

"Nisu propisane ni određene vrste pomoći da bi se tim ljudima pomoglo. Naše stranke koje nam se obraćaju, recimo u konfliktnim razvodima, uglavnom su samohrani roditelji koji su bez zaposlenja", rekla je Marin-Diklić.

Ukazala je i na činjenicu da samohrani roditelji nisu oslobođeni plaćanja sudskih taksa i da izvršni procesi naplate alimentacije idu sporo, čak i kada se drugi roditelj proglasi krivim za neplaćanje alimentacije.

"U Federaciji BiH je propisana obaveza da se osnuje alimentacijski fond. Predstavnici Institucije ombudsmana u BiH smatraju da je to dobro i za samohrane roditelje i za djecu, jer smatramo da će država lakše naplatiti alimentaciju, nego stranke koje su neuke i koje ne mogu osigurati dovoljno sredstava za adekvatna vještačenja u sudskim postupcima", kaže Marin-Diklić.

Pojašnjava da sudije često oslobode samohrane roditelje plaćanja sudskih troškova, ali sud ne može osloboditi stranku od troškova vještačenja. Stoga su predstavnici Institucije ombudsmana nekoliko puta tražili od nadležnih općina ili centara za socijalni rad da materijalno pomognu roditelju.

"To sve je ad hoc, ali osnivanjem fonda ili uvođenjem samohranih roditelja kao posebne kategorije u zakonima, ti bi se problemi riješili", naglašava ona i dodaje da veliki broj samohranih ljudi treba pravnu pomoć. Taj problem je djelomično riješen na način da u većim gradovima postoje centri za pružanje besplatne pravne pomoći.

Na iste probleme u razgovoru za Agenciju Fena ukazuje i predstavnik Udruženja samohranih roditelja "Velika porodica" Samir Selimović.

"Nemogućnost izvršenja presuda o alimentaciji dovodi veliki broj samohranih roditelja na rub egzistencije. Samohrani roditelji nemaju organizovanu, sistemsku podršku lokalne zajednice ili društva. Sudstvo je tromo i sporo presude se ne implementiraju", rekao je Selimović.

Prema njegovim riječima, apsurdno je da se presuda koja je pravosnažna i izvršna ne može izvršiti zbog banalnih stvari kao što su promjena mjesta boravka ili promjena posla te da su sudovi ti koji bi trebali osigurati da se u toku brakorazvodne parnice riješi status djece koja potječu iz razorenih porodica, a ne samo donijeti presude.

Selimović navodi da se odbijanje ili izbjegavanje plaćanja alimentacije u susjednoj Hrvatskoj smatra krivičnim djelom te se tretira kao i nasilje u porodici.

Navodi također da je samohranim roditeljima teže da pronađu posao jer su emocionalno slomljeni nakon razvoda, imaju problema oko čuvanja djece te ne mogu ostajati duže na poslu ili raditi tokom vikenda.

"Samohrani roditelji ne traže da ih zakon tretira kao socijalnu skupinu, već da se njihov status reguliše u okviru Porodičnog zakona FBiH da bi imali određene prednosti kao što su apliciranja za stipendije te vađenja putnih isprava za djecu ukoliko bivši supružnik pravi probleme", kaže Selimović.

U razgovori za Fenu sociologinja Belma Bašić kaže da jednoroditeljske porodice nailaze na najveće probleme, a većinom su u centru tih problema žene-majke.

Zbog toga je nužno osiguravati raznovrsnosti i dostupnosti usluga za djecu, informiranje roditelja o njihovim pravima, dostupnost stručne psihološke pomoći roditeljima i djeci, ohrabrivanje i pomoć u osnivanju i rada udruženja samohranih roditelja, senzibiliziranje društva za probleme roditeljstva, propagiranje majčinstva i očinstva, kao i ravnopravne podjele neplaćenog rada u porodici te, općenito, na stvaranje okruženja u društvu koje će biti prijateljski naklonjeno prema porodici u svim njenim oblicima.

"Istraživanja pokazuju da uz sve specifičnosti jednoroditeljske porodice nose i probleme porodice u BiH u cjelini, a i dvoroditeljske porodice su suočene s promjenama, izazovima socijalnog preživljavanja, političke situacije i svim drugim tranzicijskim i globalnim problemima", kazala je Bašić.

Navodi da su u Bosni i Hercegovini mnoge od jednoroditeljskih porodica nastale kao direktna ili indirektna posljedica agresije na BiH, ali da je ova populacija, nažalost, ostala na marginama društva, kao sporadično političko pitanje koje se obnovi s vremena na vrijeme, a onda opet prepusti da se rješava „samo po sebi“ i najčešće snalaženjem konkretnog nosioca roditeljstva i njene djece.

I dalje su vrlo jaki stereotipi o razvedenim majkama koji se povezuje s njihovim percipiranim neuspjehom u području bračnog i porodičnog života, dok nevjenčane majke teško mogu zadovoljiti zahtjevima roditeljstva, porodičnih odnosa i života uopće.

"Vjerovatno da ništa bolja situacija nije u BiH od istraživanja provedenih u Hrvatskoj gdje je naglašeno da je sa situacijama direktnog neodobravanja uže ili šire okoline zbog svog statusa samohranog roditelja, uključujući osuđivanje, ismijavanje, potcjenjivanje, zamjeranje ili odbijanje da se pruži podrška, suočio se svaki peti samohrani roditelj, a isto toliko susrelo se s negativnim stavovima na tržištu rada, a svaki četvrti samohrani roditelj osjeća se isključenim iz društva", pojasnila je.

Bašić dodaje da se u BiH tome pridružuju i brojni problemi kao odraz rata, kao što su život i školovanje djece i socijalno zbrinjavanje u mjestu odakle su prognani s novim elementima segregacije, nemogućnosti zapošljavanja, verbalnih prijetnji, nepronalaženja posmrtnih ostataka ubijenih i nestalih članova porodice itd.

"Država je obavezna da zaštiti porodicu i dijete, kao i da pruži zaštitu djeci bez roditeljskog staranja, ali i odraslim osobama koje se ne mogu starati o sebi. Po Porodičnom zakonu FBiH brak prestaje smrću bračnog druga, proglašenjem nestalog bračnog partnera umrlim, poništenjem i razvodom braka. Nažalost stvarna zaštita djece i roditelja je nestabilna. Država donekle brine o udovicama dok su majke izašle iz braka kao razvedene osobe najčešće nezaštićene", potcrtala je.

Bašić naglašava da Porodični zakon FBiH treba konkretne promjene i dopune da bi se položaj roditelja i djece u jednoroditeljskim porodicama promijenio nabolje.

U sklopu svog magistarskog rada sociologinja Bašić je provela istraživanje koliko i da li vjerske zajednice i crkve pomažu ženama u jednoroditeljskim porodicama u borbi s predrasudama i stigmatizacijom društva, u ekonomskom, ali i emotivnom smislu.

"Došli smo da zaključaka da vjerske zajednice i crkve rade projekte neredovno i sporadično i da to nije dovoljno da bi pomoć imala konkretne rezultate. Posljednjih nekoliko godina religioznost je u porastu, a razlozi za to su mnogobrojni. Jedan od razloga je svakako teška situacija u kojoj se društvo nalazi pa se stoga njegovi članovi pokušavaju vezati za nekoga ili nešto što će im takvu situaciju olakšati", smatra Bašić.

Statistike kazuju da je broj razvoda u BiH u stalnom porastu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: