{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Roditelji ubijene sarajevske djece: Naša bol je i bol majki i očeva Gaze

A
22.7.2014. u 09:42
121
17
Roditelji ubijene sarajevske djece: Naša bol je i bol majki i očeva Gaze
121
Roditelji ubijene sarajevske djece: Naša bol je i bol majki i očeva Gaze
Foto: AFP
Svjetsku javnost ovih dana snažno su potresle fotografije smrtno stradalih civila u Gazi, čiji broj je za dvije sedmice premašio 500, čiji se građani godinama bore protiv opsade Izraela, koji je 7. jula ove godine pokrenuo ofanzivu "Zaštitna linija“.
Slike i snimci izmasakriranih civila, među kojima je dosad smrtno stradalo više od 120 djece, sve više podsjećaju na one tokom opsade glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajeva, tokom rata 1992.-1995, kad je na ulicama, ispred kuća, u podrumima, školama, bolnicama stradalo više od 1.600 mališana.

U Sarajevu su za dvije sedmice trajanja napada na Gazu dvaput održan protest solidarnosti sa Gazom. Među građanima Sarajeva, koji su u svojoj nedavnoj prošlosti na vlastitoj koži osjetili težinu stradanja najmilijih, na svakom koraku osjeća se posebna povezanost i solidarnost sa stanovnicima Gaze.

Scenarij je isti, samo je promijenjena meta, smatraju mnogi, izražavajući otvoreno negodovanje zbog toga što međunarodna zajednica ponovo, po ko zna koji put, pada na ispitu humanosti, sjedeći prekrštenih ruku, dok umiru nedužni. 

Bol roditelja nikad ne prestaje 



Djeca u Gazi se ubijaju planski i namjerno, baš kao što je to bilo i u Sarajevu u vrijeme opsade grada 1992.-1995, smatra predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece Sarajeva Fikret Grabovica. U razgovoru za Anadoliju, Grabovica kaže kako broj ubijene djece u Gazi ne može biti slučajan.

“Znam koju bol roditelji osjećaju kada ostanu bez svojih najdražih i zbog toga izražavam solidarnost sa građanima Gaze. Želim da zločinci, pomućeni umovi koji vrše te zločine, prekinu, posebno kad su u pitanju zločini nad djecom. Želim da pozovem sve obične, čestite građane da dignu svoj glas protiv zločina širom svijeta, a posebno protiv ovih sad u Gazi, jer kao što vidimo, oni koji bi mogli to da zaustave, a to su Sjedinjene Američke Države i partneri, to ne žele. Ujedinjene nacije su nemoćne, tako da jedino nešto mogu uraditi građani širom svijeta“, smatra Grabovica.

Zlatka Imamović iz Sarajeva majka je dvije kćerke. Zlatka bi imala troje djece da joj sin Mirza nije poginuo s pet godina i to na pragu porodične kuće.

Imamovići su tokom cijelog rata 1992.-1995. proveli u Sarajevu. Njihov petogodišnji sin Mirza poginuo je 21. marta 1993. godine, od granate ispaljene sa srpskih položaja oko Sarajeva na naselje Podhrastovi gdje se nalazi njihova porodična kuća. 

“Tada je ubijen i moj svekar, a teško je povrijeđen djever. U jednom momentu, svi smo bili zajedno i samo smo se razdvojili na par minuta. I, odjednom, vidim svoje ubijeno dijete, ubijenog svekra, teško povrijeđenog djevera. To je bio masakr. U prvom trenutku to je izgledalo kao košmar, ružan san i, kako sam bila u šoku, na momente, očekivala sam da će se probuditi, da se to nije desilo“, kaže Zlatka, pokušavajući riječima opisati roditeljsku bol prilikom gubitka vlastitog djeteta.

Ubijanjem djece, ubijate i roditelje



Jedno je saosjećati, a drugo je kada neko doživi takvu tragediju, naglašava Zlatka. Ova majka dodaje da je roditeljska bol nakon gubitka djeteta vremenom sve veća, i dodaje da se čovjek samo nauči živjeti s njom.

“Naš sin bi sad imao 26 godina. Koja simbolika, to se desilo na prvi dan proljeća, kada se sve budi i život se ponovo rađa, a naše dijete je taj dan prestalo da živi. Svaki pomen ubistva djeteta u meni izaziva da ponovo doživljavam sve to, skoro pa na isti način. Znam kako je kad ti neko iz naručja istrgne nešto najmilije. To se ne može opisati riječima. Zato saosjećam, dijelim bol, roditelja Gaze“, kaže Zlatka Imamović. 

Ova majka pita se o čemu razmišljaju vojnici, kakvi su to ljudi koji su spremni ubijati djecu i živjeti s tim saznanjem. 

“Voljela bih upoznati te osobe koje su u stanju činiti ovakve stvari. Kako ne krenu od svog djeteta? Voljela bih upoznati tu osobu koja je moje dijete oduzela. Ako ima svoje dijete, da mu kažem, da sve što proživljava sa svojim djetetom, odlazak u školu, mature, simpatije - on je meni ukrao taj doživljaj sa mojim djetetom. Mi smo pokradeni i ožalošćeni. To se isto dešava u Gazi. Djeca hoće da se igraju, da se druže, šta oni znaju o ratu?! Vojnici ubijaju djecu, a zajedno s njima ubijaju i roditelje, jer to više nije život“, kaže Zlatka. 

Zašto stradaju oni kojima su igračke jedino "oružje"



Otac Senad Imamović podsjeća kako je nebrojeno puta dosad rečeno “neka se više nigdje, nikome ne ponovi“, te dodaje da su se nakon BiH, ipak, dogodili Sirija, Egipat, a sada i u Gazi ginu nedužni.

 “Izrael konstantno napada Gazu ne birajući sredstva, koga i šta će ubiti. Njih uopšte ne zanima je li to dijete, da li je to starija ili mlađa osoba, je li civil. To se radi ciljano, isto kao što je i kod nas bilo. Daj Bože da to prestane i da se više nigdje ne desi. Samo civili stradaju, a najviše djeca, čije su najveće oružje igračke. Šta oni znaju o ratu i politici“, zaključuje otac Senad.

Od 7. jula, Izrael izvodi zračne i napade s mora s izgovorom zaustavljanja raketnih napada iz Gaze. U četvrtak navečer, Izrael je počeo i kopneni napad na Gazu, poslavši na hiljade vojnika na palestinski teritorij. Izraelska vojna operacija, nazvana "Zaštitna linija", treća je izraelska velika vojna ofanziva na Gazu u posljednjih šest godina. Tokom napada u Gazi je poginulo više od 500 osoba, dok je više od tri hiljade ranjeno. Prema podacima UN-a, oko 70 posto stradalih su civili. Među ubijenima, dosad je najmanje 123 djece. 

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: