Radnici ističu da nisu primili platu za juni, juli, august i septembar ove godine. Dugovanja za penziono-invalidsko osiguranje, koje nije uplaćivano od 2006. godine, iznose 13,5 miliona KM. Od 2006. godine nemaju ni zdravstvenog osiguranja, za koje dug iznosi 10,2 miliona KM, te se samim time ne mogu ni besplatno liječiti. Kažu kako njihove kolege umiru jer nemaju novca da kupe sebi lijekove.
"Ovo je težak dan za nas jer nije se lijepo sastati ovako, ali smo prinuđeni. Na sastanku koji smo održali s premijerom Nerminom Nikšićem, ministrom energije, rudarstva i industrije, upravnim i nadzornim odborima Hidrogradnje te Sindikatom, iznijeli smo svoje nedaće te razgovarali o prodaji zgrade, čiju su cijenu sa 19,5 miliona KM spustili na 18,2 miliona KM. Žele nam oduzeti zgradu. Nisu se udostojili doći i pitati nas šta nas boli u ovih 12 dana. Bit ćemo prevareni i ovaj put. Jer, ako nam je uplaćeno više od 40 miliona u prošloj godini iz Beograda, zašto radnicima nije ništa plaćeno. I sam ministar Trhulj je pitao direktora Peljtu: 'Direktore, zar nisi mogao uplatiti radnicima, kako su dugovanja ostala ista'. Rekli su nam: 'Zašto tražite plate kad ste u gubitku šest miliona na Drivuši?', a jedino je Hidrogradnja uredno predala taj objekat i završila ga na vrijeme", rekao je tokom obraćanja radnicima Redžep Tufekčić, predsjednik Sindikata Hidrogradnje.
Potraživanja radnika po raznim osnovama iznose 55 miliona KM i odlučni su da se više niko neće igrati s njihovim životima, jer, kako je Tufekčić rekao, radnici ovog preduzeća umiru.
"Radnik koji je prije devet mjeseci pao s mosta odjavljen je, nije u penziji i nema zdravstveno. Mi smo sada u sendviču između SDP-a i SDA, jedni nam daju posao, drugi nam prodaju imovinu", dodao je Tufekčuć.
Među radnicima je danas bila i samohrana majka, koja u ovom preduzeći radi već 15 godina.
"Veoma je teško ovo što se dešava i što nam uništavaju firmu. Nemamo zdravstveno osiguranje, naši ljudi umiru po kontejnerima jer nemaju 20 KM da odu na pregled kod ljekara. Naša kolegica trenutno leži u Općoj bolnici i operisana je tri puta, a nema zdravstveno osiguranje. Ja sam svoj život založila prije tri godine, bila sam pokusni kunić za lijekove, jer nisam imala novca da se liječim. Majka mi je umrla prije dva mjeseca, niko me od njih nije pitao kako živim", rekla je radnica iz Briješća, koja je željela ostati anonimna.
Veliki broj radnika Hidrogradnje stekao je uvjete za penzije, no zbog dugovanja PIO-u ne mogu otići zakonskim putem.
"Ovo je priča koja se priča godinama. Štrajkovali smo bezbroj puta, ali ovaj je presudan: ili će firme biti ili neće. Mi želimo da je bude, da naša dugovanja budu izmirena i da idemo na posao. Hidrogradnja je nekada bila gigant, ona je bila državna, ali čim su direktori dobili ovlasti, već je otišla u privatizaciju i svjesno se išlo u gubitke", rekao je radnik koji je proveo 21 godinu života u ovoj firmi i stekao uvjete za odlazak u penziju.
Radnici su istakli da neće prekinuti štrajk sve dok ne dobiju garanciju od nadležnih da će njihovi problemi biti riješeni. Rekli su kako vole Hidrogradnju kao svoju majku, jer je ona prehranila prošle i sadašnje generacije, te se nadaju da će prehranjivati i buduće generacije.
"Ne tražimo pozajmicu, tražimo posao!", poručili su radnici.
