Prva neoficijelna Parada u Sarajevu: Muškarac pljuvao na povorku i napao kanadsku fotografkinju
Okupljanje je održano 17. maja, na Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (IDAHOT), kad su aktivisti te članovi i članice Sarajevskog otvorenog centra ispred Parlamenta Federacije BiH u Sarajevu organizovali uličnu akciju i mirno okupljanje kojim su nastojali skrenuti pažnju na ovu manjinsku skupinu u BiH.
Fotografkinja Mel Hattie u Sarajevu je boravila kao jedna od učesnica međunarodnog projekta nevladine Fondacije 1948, čiji je cilj da ohrabruje mlade ljude u Bosni i Hercegovini da prave promjene u društvu kroz različite projekte, intervjue i aktivnosti.
Njene su fotografije i priča o obilježavanju 17. maja u Sarajevu objavljeni na stranici Photographerswithoutborders.org, a članak je naslovljen kao "Prva neoficijelna Parada u Sarajevu".
"Sarajevo je grad koji se razlikuje od mog. Jezik je bosanski, islam je glavna religija, najcool mjesto za druženje je Baščaršija, prisutna je nostalgija za komunizmom, nezaposlenost mladih iznosi 60 posto, zgrade u centru su izrešetane rupama od metaka, a na pločnicima se nalaze ožiljci obojeni u crveno koji simboliziraju stradanje žrtava u ratu od 1992. do 1995. godine. Uprkos ovim razlikama, nikad dosad se nisam osjećala neugodno u Sarajevu, sve dok nisam vidjela jednog muškarca kako psuje i pljuje na LGBTI osobe koje su marširale gradom. Ovo je trenutak u kojem sam shvatila u kolikoj su mjeri u Bosni prisutni homofobija i problem s ljudskim pravima", piše Mel.
Ona donosi i svoje viđenje manjina u našoj državi.
"U Bosni vam činjenica da ste pripadnik bilo koje manjine može stvoriti probleme. Bosanski ustav dijeli građane po etničkoj osnovi, a oficijelno možete biti Bošnjak, Hrvat ili Srbin. Država ima tri predsjednika - jednog bošnjačkog, jednog hrvatskog i jednog srpskog. Ljude iz drugih kategorija vlada ne prepoznaje, a to su: Romi, Jevreji, Crnogorci, Albanci i bilo ko ko se ne uklapa u ove tri grupe", piše Mel.
Nakon što je skupina aktivista završila okupljanje ispred Parlamenta Federacije BiH, odlučili su mirno prošetati gradom sa LGBTI zastavama prema kinu Meeting Point.
Mel nastavlja svoju priču:
"Ovo je nešto poput naše prve gay parade - kazala mi je jedna djevojka. Ljudi na ulicama su se zaustavljali i buljili u njih. Pritrčala sam im kako bih napravila fotografije, a u tom je trenutku iz obližnjeg kafića izašao jedan muškarac. Uperio je prst u gomilu i pitao me šta se dešava. Rekla sam mu da je u pitanju gay parada, na šta je on počeo da psuje i pljuje na ljude koji su prolazili. Oni su ga ignorisali. Nakon što sam napravila fotografiju, okrenuo se prema meni, upitavši me šta to radim. Počeo je da mi psuje, stavio mi je obje ruke na ramena i gurnuo me. Pobjegla sam od njega i pridružila se paradi", piše Mel.
Dodaje kako niko nije bio povrijeđen, no kako je bila frustrirana i uznemirena ovim događajem.
"Ono što me je kasnije najviše uznemirilo je to koliko je ta osoba izgledala normalno te kako niko od ljudi na ulici nije intervenisao. Da sam tog muškarca upoznala u nekim drugim okolnostima, možda bi me čak pozvao i na bosansku kafu. Nekoliko dana nakon toga bih gledala ljude na ulici i pitala se: 'Jesi li i oni potajno ispunjen mržnjom?"
Srećom, piše, uz pomoć Projekta 1948 imala je priliku upoznati i intervjuisati dosta predivnih Bosanaca koji se bore za bolja ljudska prava u svojoj zemlji.
"Ipak, ponekad je potrebna samo jedna osoba da upropasti sve. Zamislite da je taj muškarac bio jedina osoba koju sam upoznala u Bosni".
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
