Iako je bilo planirano da se na ročištu 3. marta pojave prvi svjedoci Tužilaštva, Sudsko vijeće je dozvolilo Karadžiću da uloži žalbu na odluku kojom se odbija njegov prijedlog za odgađanje suđenja, te je odlučilo da se suđenje odgodi dok Žalbeno vijeće ne odluči o tome.
"Vijeće shvata da će privremeno obustavljanje postupka u ovoj fazi imati negativne posljedice po svjedoke koji su već doputovali u Haag. Međutim, ukoliko bi se postupak nastavio, i ukoliko bi Žalbeno vijeće ukinulo odluku o odlaganju suđenja, ti svjedoci bi se morali po treći put vratiti u Haag“, kazao je O-Gon Kwon, predsjedavajući Sudskog vijeća.
Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) kojeg Tužilaštvo u Haagu tereti za zločine počinjene tokom rata u BiH, tražio je da mu suđenje bude odgođeno do 17. juna 2010. godine, kako bi se pripremio za svoju odbranu. Sudsko vijeće je 26. februara odbilo ovaj prijedlog.
Drugog dana iznošenja uvodne riječi Karadžić je kazao da bi Tužilaštvu najbolje bilo da povuče optužnicu, a ukoliko to ne učini, da mu Sud treba dati dovoljno vremena da se od ovog suđenja napravi „egzemplaran proces koji će rehabilitovati i međunarodno pravo i ovaj Tribunal“.
"Ja se ne bojim ovoga procesa. S velikim entuzijazmom se pripremam. (...) Verujem da ako bi Tužilaštvo dobro pregledalo sa čime raspolažu, ne da bi povukli optužnicu protiv mene, nego bi tražili reviziju presuda protiv mojih generala, da se spasi ideja međunarodne pravde, jer je ovo velika opasnost da ideja te pravde bude kompromitovana", kazao je Karadžić.
Karadžić se u velikom dijelu uvodne riječi bazirao na osporavanje zločina za koje se tereti, naročito u Sarajevu i Srebrenici. Optuženi je naglasio kako Tužilaštvo pokušava da pokaže kako su Srbi zločine planirali, dok on tvrdi da su samo "odgovarali na izazove" suprotne strane.
"Naša reakcija je uslovljena njihovim ponašanjem. Mi moramo da odigramo što nam oni uslove ili ćemo propasti. (...) Do 1. aprila 1992. godine širom Bosne ginu isključivo Srbi, a Tužilaštvo meni za taj period stavlja na teret ratno-huškašku politiku“, kazao je Karadžić, dodavši da sve do 20. maja nisu postojale srpske snage, izuzev Teritorijalne odbrane.
Govoreći o Sarajevu, Karadžić je kazao da su Srbi i srpske teritorije bile u okruženju "hrvatsko-muslimanskih snaga" u ovom gradu, te da su i oni bili pod opsadom.
"Već 5. aprila snajperisti zelenih beretki su zaposjeli sve nebodere u Sarajevu, i tada je nastupio teror. Bilo je strašno biti Srbin te noći u Sarajevu. Srbi su se povukli u okolinu Sarajeva, tako se uspostavlja linija podele grada. Ne opsadna linija. To nije bio grad pod opsadom, to je bio podeljeni grad", smatra Karadžić.
Prema njegovim riječima, ovaj grad nikada nije bio blokiran, te su Sarajlije dobivale vodu, gas i struju "preko srpske teritorije".
"Kada smo mi imali malo vode, mi smo je delili s njima. Kakvo je to terorisanje?", zapitao se optuženi u uvodnoj riječi.
Tužilaštvo Karadžića tereti da je, kao vrhovni komandant oružanih snaga RS, tokom 1.425 dana, koliko je Sarajevo bilo pod opsadom, planirao i naredio dugotrajnu kampanju granatiranja i snajperisanja ovog grada, čime se “terorisalo civilno stanovništvo”. U optužnici, između ostalog, stoji da stanovnici nisu imali vode, struje i plina.
Optuženi pak tvrdi da je u Sarajevu postojalo mnogo legitimnih vojnih ciljeva "na koje je srpska strana imala pravo da odgovori". Među njima, Karadžić je naveo obdanište "Pčelica", brojne osnovne škole, zgrade fakulteta i Zemaljski muzej, tvrdeći da su u njima bila „komandna mjesta 105. i 152. brdske brigade Armije BiH“.
"To je taj grad koji je opsađen, nevin, bespomoćan. (...) Oni bi pucali na nas, a mi uzvratili vatru i oni bi to prikazali kao neselektivno granatiranje srpske vojske. (...) Koševo bolnica – tu bolnicu su bušili oni svojim oruđima i pokazivali novinarima. (...) Nije bilo namerno granatiranje nikad. Nikad“, kazao je Karadžić.
Karadžić je kazao da će tokom procesa „Sarajevo pretresati u pojedinost“, ponovivši još jednom kako smatra da su sva masovnija stradanja u ovom gradu bila inscenirana, te da nije bilo civilnih žrtava, već „posejanih leševa“.
"Podmetanje leševa širom Sarajeva da bi se srpska strana optužila...kako ćemo mi s tim da se borimo? Moramo da računamo isključivo na Vas – da će Veće sprečiti ovakva podmetanja. Šta ti lažni mitovi i lažne žrtve čine u dušama običnog sveta koji ne može da pronikne u to, i koje seme budućih smrti su posejali ovim lažima? Ko je to posejao, taj je obezbedio nastavak daljih sukoba i daljih pokolja“, smatra Karadžić.
Na sličan način optuženi je govorio i o Srebrenici, gdje je prema navodima optužnice u julu 1995. godine počinjen genocid – protjerivanje na desetine hiljada žena i djece, te ubistva više hiljada muškaraca i dječaka.
"To onako emotivno dobro zvuči – Srbi su ubijali dečake. A pod dečacima se misli na 17-godišnje mladiće koji su bili mobilisani. (...) Oni su tamo napravili jedno svetilište. Sabrali su – na kamenu piše 8.000 – a sve sa prirodnim smrtima, sa pogibijama u borbama po šumama, oni nisu mogli da identifikuju i sahrane više od 2.500 ljudi. Mi znamo da se sada iskopavaju grobovi po Bosni da bi u julu bilo nešto da se sahrani u Srebrenici. Kad se i jedan čovjek ubije to je zločin, čemu izmišljati, čemu preterivati?“, kazao je Karadžić.
Kada je riječ o deportacijama Bošnjaka sa srpskih teritorija, Karadžić je kazao da su oni, ne samo u Srebrenici, već i u drugim općinama, "tražili da idu".
"Srbi su iz muslimanskih krajeva bežali, muslimani su odlazili organizovano – to ćemo sve dokazati", kazao je optuženi.
Suđenje Karadžiću počelo je 27. oktobra 2009. godine, iznošenjem uvodne riječi Tužilaštva.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
