Analiza predizbornih kampanja
0

Politički (kobajagi) marketing u BiH: Konzistentno prijatelji, konzistentno!

Piše: mr.sc. Selma Kadić
Uncle Sam
Uncle Sam
U različitim marketinškim udžbenicima su pokušavali naći odgovor na pitanje kakav marketinški miks (proizvod, cijena, promocija, distribucija) je najbolji. Vremenom su svi odgovori pali, a samo je jedan ostao. Konzistentan!!!

Bojim se da je kod nas "nekonzistencija" na snazi. Kako je moguće da stranka, koja nam je 1996. godine poručivala "Naprijed Srpska! Naprijed Federacija! I mirna Bosna“, ove godine poručuje "Srpska, kuća do kuće“, valjda su odustali od Federacije. Kako je moguće da osoba koja je protekle četiri godine provela na mjestu općinskog načelnika jedne sarajevske općine, na svojim predizbornim plakatima, gdje se ponovno kandidira za istu funkciju, doduše pod drugom zastavom, ovaj put poručuje "Dosta je 17 godina loše vlasti“. Nekako mi se čini da u tih 17 godina ulaze i 4 godine u kojima je dotični bio općinski načelnik. Lijepo.

Ali nije sve tako crno. Ima i onih koji su konzistentni. Tako kandidat za sarajevsku općinu poručuje "Ja izdati neću", a stranka ima slogan "Mi izdati ne znamo". Mali problem jeste što spomenuti kandidat ne pripada stranci iz primjera, naprotiv, radi se o strankama sa dijametralno različitim orijentacijama.

Pojedinci su uvidjeli i shvatili da im trebaju stručnjaci za odnose sa javnošću te su ih angažovali i dozvolili da ljudi rade svoj posao. Tako kandidat koji izdati neće, a nije član političke partije koja izdati ne zna, ima zaista konzistentan, ozbiljan i stručan PR, iako ne znam kako im je promakao akronim 4E+4T. Osnovno pravilo komuniciranja je ne komunicirati previše informacija u istom oglasu, ovdje ih imamo osam plus kandidat, stranka i slogan... Previše. Nažalost, ovakvom PR strategijom se ne bi mogle pohvaliti stranačke kolege navedenog kandidata. Zaključak je da je PR ostavljen na odabir kandidatu, a nikako ne strateški vođen i kreiran od stranke.

Ove godine su političke stranke otkrile Facebook. Ne društvene mreže, nego samo i isključivo Facebook. Facebook se (uglavnom) koristi za objavljivanje afirmativnih tekstova o kandidatu ili stranci, blaćenju oponenata, ali vrlo rijetko za dvosmjernu komunikaciju sa biračima, što je i osnovna funkcija društvenih mreža.

Šta to naše oči vide?

Općepoznato je da logotip političke stranke treba biti dizajniran tako da šalje poruku i odgovara imidžu i ideji stranke. Ono što je uočljivo kroz dosadašnju predizbornu kampanju stranaka iz oba bh. entiteta jeste da preovladava simbolika, koja ima za cilj da utječe na emocije birača. Takav način djelovanja prisutan je kod većine stranaka, ali je posebno izražen kod stranaka čiji su programi izrazito nacionalni, jer su i simboli koji dominiraju nacionalni. Prisutna je igra nacionalnim, stranačkim bojama i simbolima, ali sve više i složenija simbolička kombinatorika. Ipak simboli SES stranke su mi bili posebno interesantni. Posebno bi me interesirala motivacija kreiranja logotipa kojim dominira znak novčane valute euro. Tu je i klas, koji, da budem iskrena, podsjeća na kompaniju Klas. Sve u svemu, kako god se trudila nisam uspjela pronaći smisao ovog logotipa, čija, uzgred budi rečeno, kombinacija boja je sve samo ne sretno rješenje.

Nakon jednog dana u glavnom nam gradu lako je shvatiti da političke partije smatraju da se propagandom i oglašavanjem može postići ostvarenje svih političkih ciljeva. Ovo je valjda potkrepljivano primjerom Gebelsove "orkestracije" ("Laži, laži i samo laži, laži će jednog dana postati istine") ili pak Staljinovim "političkim vaspitanjem" ("Propaganda svakog časa, na svakom mjestu i svakog dana, uz stalno ponavljanje"). S druge strane, ono što studenti uče na predmetu Marketing, tokom prve godine ekonomskih fakulteta, jeste da danas, prije kreiranja bilo kakve oglašivačke propagandne kampanje, prvo treba provesti istraživanje koje će dati profil ciljne grupe. Onda na bazi rezultata istraživanja kreirati marketing strategiju kao i strategiju komunikacijske kampanje. Nažalost, strateški pristup komuniciranju ja nisam primijetila kod političkih stranaka u BiH. Potrebno je ipak izdvojiti Našu stranku, čija komunikacijska kampanja obiluje jarkim, uočljivim i dopadljivim bojama targetirajući mlađu populaciju. Ostale stranke ni na koji način ne diferenciraju svoj ciljni auditorij, pa se na jednak način obraćaju penzionerima i tinejdžerima.

Istraživanje rađeno još 2007. godine na uzorku od 415 ispitanika je pokazalo da od ukupnog broja birača, koji su unaprijed sa sigurnošću znali da će izaći na izbore, njih 80 posto je također znalo i za koga će glasati. Preostalih 20 posto su ustvari ciljna publika predizbornih kampanja.

Sigurna sam da ovi brojevi danas ne odstupaju previše. Ako je tako, onda se sa pravom postavlja pitanje šta je cilj agresivnog oglašavanja političkih partija? Osvajanje novih birača (što je prema ovim podacima vrlo malo izvjesno) ili međusobno odmjeravanje snaga. Bit će da je ovo drugo... Jedini komentar je - žali Bože novca, papira i ljepila. Nadam se samo da su marketinške agencije i mediji svoje usluge unaprijed naplatili.

A da pređemo sada na "outdoor". Ukoliko obratite pažnju na plakate oko vas, nemoguće je ne primijetiti da u mnogome nalikuju jedan drugom. Obično je vrlo izražen logotip političke partije, manjim slovima je napisano ime kandidata, a centralno mjesto je "an face" slika kandidata. Kod većine stranaka apsolutno ne vidim razliku u vizualnim rješenjima za opće i lokalne izbore... sve je isto samo su slike i imena drugačiji. Jednom riječju, predizborni plakati (kako ovi lokalni, tako i opći) nalikuju potjernici. To je upravo izraz koji se koristi.

Izraz "potjernica" potječe od izgleda plakata Uncle Sam, koji su u SAD-u korišteni kao poziv za regrutaciju vojnika još davne 1812. godine. Generalni vizual su preuzele političke partije i koristile u predizbornim kampanjama diljem svijeta.

Ipak, takva praksa je odavno "passe" o čemu svjedoče i vizuali koji su, npr. u Velikoj Britaniji, korišteni 2010. godine.

Da li nabrojanom trebam dodati gramatičke, sintaksičke i leksičke greške koje susrećemo na svakom koraku? Hajde da to u ovom tekstu izostavimo.

Ovdje bih završila opservacije tradicionalnih oglašivačkih instrumenata koji su nam prezentirani. Ali... onda se desila himna SBB-a. Isprva sam mislila da se radi o nekoj šali čiji su kreatori politički oponenti. Ali ne, nije šala. Nije moja struka pa ću se uzdržati od komentara muzikalne (ne)kvalitete spomenutog (ne)djela, ali bi me zanimalo šta osobe izuzetno muzički obrazovane, a koje su članovi navedene stranke, imaju da kažu o tome. O je o je o je SBB. Strašno! U četvrtak pročitajte posljednji dio analize Politički (kobajagi) marketing u BiH, a ovdje možete pročitati prvi dio.

Selma Kadić je viši asistent na Katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Sarajevu. Završila je dodiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, postdiplomske studije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, a trenutno priprema doktorat na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani. Objavila je više naučnoistraživačkih radova iz područja političkog marketinga, a danas se bavi istraživanjima iz prodaje i ponašanja potrošača.