BiH
30

Podizanje spomenika grupi Fenix 72 podijelilo stanovnike Posušja

Piše: Ž. Miličević
(Foto: Željko Miličević/Klix.ba)
Bosna i Hercegovina, osim što je bogata svojim nacionalnom, kulturološkom i tradicijskom raznolikošću, bogata je i mnogim spomenicima koji su ostajali iza država što su se mijenjale na ovom prostoru.

U zadnje vrijeme u Bosni i Hercegovini osim spomenika posvećenih žrtvama zadnjeg rata podignuto je i nekoliko spomenika koji su posvećeni žrtvama totalitarnih režima tj. civilnim žrtvama komunističkog režima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Ovih dana u općini Posušje počele su pripreme za podizanje spomenika grupi ljudi koja je htjela 1972. godine napraviti pobunu i srušiti Jugoslaviju, a u narodu je poznatija kao Bugojanska ili grupa Fenix 72. Ta, kako su je tada zvali "teroristička grupa", odnosno Hrvatska paravojna jedinica "Planinske lisice", kako joj je bio službeni naziv, sastojala se od 19 hrvatskih emigranata koji su bili članovi i pripadnici Hrvatskog revolucionarnog bratstva (HRB), tajne organizacije koja je osnovana 1961. godine u Australiji i koja je djelovala i u Evropi i u SAD-u.

Osnovni cilj ove organizacije je bio odcjepljenje Hrvatske od tadašnje Jugoslavije. Bugojanska grupa, odnosno grupa Fenix 72 ušla je na područje Jugoslavije 20. juna 1972. godine s ciljem da pokrene pobunu i sruši Jugoslaviju.

Grupa se ubacila preko Dravograda u Jugoslaviji, s ciljem da stigne na Tromeđu tj. na planinu Radušu, na području današnje općine Gornjeg Vakufa. Već pet dana kasnije, 25. juna, dolazi do prvog sukoba grupe sa tadašnjom milicijom, a potom s JNA i Teritorijalnom odbranom.

U Jugoslaviji je to tada bila najveća mobilizacija ljudi i bilo ih je čak 30.000, što pripadnika SUP-a (milicije), JNA i TO čiji cilj je bio uništiti Bugojansku grupu. To ime je uspjelo mjesec dana kasnije 24 jula 1972. godine uz pomoć doušnika i UDBE.

Desetorica pripadnika Bugojanske grupe izgubila su živote na različitim mjestima u BiH tokom sukoba, a osmorica su bila zarobljena i pogubljena. Streljanje je izvršeno u Rakovici blizu Sarajeva. Ludvig Pavlović devetnaesti pripadnik ove grupe je bio pomilovan od pogubljenja jer imao nepunih 18 godina i dobio je zatvorsku kaznu u trajanju od 20 godina.

Po izlasku iz zatvora 1991. godine Ludvig Pavlović gine na cesti između Tomislavgrada i Posušja u nerazjašnjenim okolnostima navodno prilikom kratkotrajnog puškaranja sa kolonom JNA, iako tada još nije zvanično počeo rat u BiH.

Inicijativu za dizanje ovoga spomenika pokrenuli su Hrvata koji žive u Australiji, tačnije inicijator je Jerko Kovač i njegovi prijatelji iz Australije koji su prikupili sredstava za spomenik. Do nacrta spomenika nismo uspjeli doći ali saznajemo da će se spomenik sastojati od 19 ploča u obliku kocke, u okviru dvije bit će reljefi Petra Bakule i Filipa Bešlića, Posušana koji su bili članovi ove grupe, dok će imena drugih biti ispisana na zidu.

Općina Posušje izdala je dozvolu i odredila lokacija za izgradnju spomenika Bugojanskoj grupi. Radovi na izgradnji spomenika već su započeli i završeni su grubi betonski radovi.

U razgovoru sa stanovnicima Posušja saznajemo da su njihova mišljenja podijeljena. Jedni podržavaju podizanje spomenika, drugi ne, a trećima je svejedno.

"Podržavam podizanje spomenika. Kad su u Mostaru mogli dignuti spomenik Bruce Leeju, strancu, što i mi ne možemo svojim Hrvatima koji su nas htjeli osloboditi od komunističkog režima", rekao nam je ugostitelj Ante.

Njegovo mišljenje dijele i brojni drugi mještani Posušja. Ipak, ima i onih kojim se ne sviđa ova ideja.

"Kakav spomenik, kome je više do spomenika, treba gledati od čega će narod živjeti. Znate li vi da iz Posušja omladina odlazi u svijet trbuhom za kruhom kao i 60 godina prošlog vijeka. Ovdje nema posla ni budućnosti za mlade a oni nam nekakve spomenike dižu i ponovo nas vraćaju u prošlost". kazala je Branka.

Autoprevoznik Nikola dijeli njeno mišljenje i dodaje:

"Nije ovom spomeniku mjesto u Posušju, ako su ga mislili postavljati trebali su ga postaviti na ono mjesto gdje je većina pripadnika grupe nastradala, a ne u Posušju radi dvojice Posušana iz te grupe".

I Marko se ne slaže s ovom idejom i poručuje: "Svi iza sebe ostavljaju spomenike a niko bolju budućnost ovim napaćenim narodima".