{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Ovo je moja Amerika"

F
12.9.2009. u 13:26
0
34
"Ovo je moja Amerika"
0
"Ovo je moja Amerika"
Živinice (Foto: Živinice.ba)
U potrazi za boljim životom, Nezir Šabanović se sa suprugom Kadirom prije deset godina zaputio u Ameriku i odsjeo kod svoje djece koja su se tamo odranije udomaćila.
"Radio sam puno. Radio najteže poslove. Radio sam po 12-14 sati dnevno. Ali, uspio sam uštedjeti para i kupiti kuću u Živinicama. Nastavim opet raditi, i vidim ja – hoće leđa da odu. Ima se para. Ali nema života. Nećeš više tako, kažem ja i odlučim da se vratim. Djeca ne daju, žena također. Ja kaput na rame i – pravac Bosna. Sam. Svi ostali", kazuje Nezir.

Nije se Nezir zaustavio u Živinicama, već se vratio u Trubare, selo 30-tak kilometara udaljeno od Srebrenice, odakle je 1992. godine i krenuo na put oko svijeta.

To je za mnoge njegove poznanike i prijatelje bila suluda ideja, nezamisliva. Jer, u Trubare se niko ne vraća, ovo selo je zaboravljeno. Ne dolaze ovdje ljudi iz Federacije čak ni vikendom, a kamoli da se potpuno vrate. A Nezir se, eto, vratio u ovu pustahiju. Poslije svjetala američkih velegrada dugo je živio pod svjetlom svijeće.

"Zaista je bilo ovdje grozno kad sam se vratio prije četiri godine. Nigdje nikoga, nigdje kuće, nije bilo puta, vode, struje... Ali izdržao sam. Poslije godinu dana vratila mi se i žena i započeli smo novi život. Na temeljima porušene porodične kuće sagradio sam novu vlastitim sredstvima. Nisam mogao čekati donaciju. A kakav bi donator i došao u ovu zabit."

Poslije toga Nezir je kupio šest stupova, od Opštine dobio kabel i doveo struju u kuću. Napravio je nekoliko pomoćnih objekata, uredio put i doveo vodu. Opet sve vlastitim sredstvima.

"Dobio sam nešto ovaca, nešto sam i kupio, a krenu i posao. Dođe nesreća. Zavlada bruceloza i morao sam sve ovce uništiti, a oboljeh i ja. Sad je, hvala Bogu, sve dobro. Ali od nečeg se mora živjeti. Kupim ponovo stado i sada imam 130 ovaca. Nekidan sam prodao oko 40 jagnjadi, pa se ima od čega prehraniti."

Šabanovići vrijedno rade. Nezir je kupio i traktor, dobio četiri košnice pčela, još nekoliko kupio i ima namjeru da se bavi pčelarstvom. Ovdje će to dobro ići s obzirom na prostranstvo i različitost šuma i ljekovitih trava koje rastu na nezagađenim livadama.

"I sad puno radim, ali znam za šta radim. U Americi sam imao samo pidžamu i radno odjelo. Slobodnog vremena nije bilo. Ovdje imam i idžamu i radno odijelo, ali i puno slobodnog vremena. Ma, kakva Amerika, ovo je moja Amerika. Ovo je život. Ovdje rahat popijem kahvu."

Nezir i Kadira se ujutro ispričaju i mogu cijeli dan više da ne govore. Nemaju s kim. Jedva čekaju da neko slučajno naiđe i da mu se obraduju. Vele, čuju da će se još neko ovdje vratiti zastalno.

"Kad je mene, vala, 'povuklo' iz Amerike, može i njih iz Federacije. Nema ljepše nigdje nego ovdje. Oni to još ne znaju, ali kad i njima 'pukne', doći će u Trubare i ostati kao i ja. A vjerujem da će biti još ovakvih kao što smo Kadira i ja. Jer, mi se nismo pokajali što smo se vratili. Ovdje je bolje nego u Americi."

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: