Izlagači su bili Ejup Ganić, Stjepan Kljuić (članovi ratnog Predsjedništva Republike BiH ) i Miro Lazović, predsjednik ratne Skupštine Republike Bosne i Hercegovine. Govornicu su se osvrnuli na period rata te na period postdejtonskog mira. Ganić je govorio o potrebi sigurnog i održivog povratka kao jednog od bitnih segmenata.
"Vrijeme ne radi za Dejton. On nema mehanizme da zaštiti samog sebe osim visokog predstavnika", rekao je između ostalog Ganić.
Ganić je istakao da se treba posvetiti uvažavanju kriterija sposobnosti a ne podobnosti kad je riječ o kadrovskim pitanjimna. Stjepan Kljuić je rekao da je Bosna i Hercegovina zemlja koja ima tradiciju, ali da se u BiH nije njegovao bosanskohercegovački patriotizam. On se također osvrnuo na proces izgradnje pomirenja u reginu, za koji je rekao da još nije pravi, te takođe istakao potrebu da na odgovorna mjesta treba da dođu sposobni ljudi.
Miro Lazović osvrnuo se na Platformu Predsjedništva iz 1992. za koju je rekao da je imala avnojevski karakter, a od koje se na žalost vremenom odustalo. Naglašavajući da BiH ima svoju perspektivu, Lazović se osvrnuo i na Zakon o državnim praznicima istakavši da bi se i tu mogao naći kompromis. Mišljenja je, da bi se u Republici Srpskoj kao Dan Republike, umjesto 9. januara, koji se veže za Karadžića, obilježavao 25. novembar, kad je potpisan Deyton a u Federaciji BiH postojeći 1. mart, kao Dan nezavisnosti, obilježavao 6. aprila.
Ukratko, govornici su složni da Deyton treba mijenjati, jer je ovakvo ustavno uređenje neodrživo i u takvom uređenju ugroženi su svi građani i narodi u BIH.
