O međunarodnoj intervenciji
"Ako se pitate je li američka intervencija 1995. u Bosni bila ispravna odluka, otiđite na jedno zaista strašno mjesto, čije ime je postalo sinonim za genocid i neuspjeh Zapada. Otiđite u Srebrenicu", Washington Post, 19. juli 2005.
O potrebnim reformama
"Daytonom smo dozvolili da jedna zemlja ima tri vojske. To je neodrživo. Drago mi je da mogu reći da je u provedbi paket vojnih reformi koji će biti odobren u oba parlamenta. Drugo, u Bosni postoje tri predsjednika. Ni to nije primjereno: predsjedničku funkciju treba obnašati jedna osoba, no za to će trebati izvjesno vrijeme. Treće - policija. Policije se moraju integrirati, ali i to se pokrenulo. Ima još i mnogo, mnogo drugih stvari... Središnjoj vladi treba dati veće ovlasti. Međutim, sve se te stvari polako počinju događati", Glas Amerike, 4. novembar 2005.
O secesiji i mijenjanju granica u regionu
"Sve što ljudi u regionu zajednički učine dobrovoljno, u skladu sa Završnim helsinškim aktom iz 1975. godine, bit će prihvatljivo za spoljne sile. Čehoslovačka je bila prihvatljivi model mijenjanja državnih granica. Nasilne promjene su nešto što ni mi ni Evropska unija ne prihvatamo. Trgovina diktirana pritiscima iz međunarodne zajednice nije nešto što bi Sjedinjene Američke Države željele vidjeti", Dani, 24. novembar 2000.
Hrvatsko pitanje i treći entitet
"Pitanje Hrvata je uređeno još 1994., prije Daytona, zašto ga sad otvarati ponovo? Hrvati su potpisali tada sporazum o Federaciji, ako se sada žele boriti za treći entitet, to je njihova stvar. Ovo je demokratija, mogu se zalagati za što god se žele, ali ako stvorite treći entitet ovdje – to će rastrgati ovu zemlju na dijelove. S druge strane, prava Hrvata ovdje moraju biti poštovana", Oslobođenje, 14. april 2008.
O međunarodnoj pažnji na BiH
"Vrijeme je da ponovo obratimo pozornost na Bosnu, ukoliko ne želimo da stvari vrlo brzo postanu gadne. Dosad bismo smo već trebali znati šta to znači",
Autorski tekst zajedno sa Paddyjem Ashdownom, Guardian, 22. oktobar 2008.
O najjačoj stranci u Republici Srpskoj, tada SDS-u
"Rukovodstvo te stranke je korumpirano i zločinačko. Oni su otvoreno posvećeni razaranju Daytona, pretvarajući se da ga podržavaju. Oni su separatisti, a pretvaraju se da su nacionalisti. Ustvari, koriste nacionalizam kao pokriće za kriminal i mafijaštvo. Ljudi koji su njihove najveće žrtve su sami bosanski Srbi koji glasaju za njih", Dani, 24. novembar 2000.
O Republici Srpskoj i učinjenim greškama
"Republika Srpska nije država unutar države, osim što joj se do sada dozvoljavalo da to bude. Ona nije zamišljena kao država unutar države, ali, kao što rekoh, provedba sporazuma je do sada bila vrlo slaba. Vojna integracija, integracija policije, jedinstven predsjednik, sve bi to trebali biti koraci naprijed. BiH je jedna zemlja s jedinstvenom valutom, jednom putovnicom, do nedavno sa Srbinom kao veleposlanikom u Washingtonu...To prije deset godina nije bilo zamislivo. Pogreške su napravljene; oni sebe ne bi ni trebali zvati Republika Srpska - što ukazuje na neovisnu državu. Oni nisu nezavisna država, i samo ime je bilo pogreška, to se ne bi smjelo više dozvoliti. Ne bi im trebalo dozvoliti ni da imaju tzv. Narodnu skupštinu; i to je bila pogreška, i treba ju ispraviti. i tako dalje i tako dalje...", Glas Amerike, 4. novembar 2005.
O nakanama Milorada Dodika
"Lider bosanskih Srba, premijer Milorad Dodik, nekoć ljubimac međunarodne zajednice (posebno Washingtona) zbog njegovog spurotstavljanja nacionalističkog Srpskoj demokratskoj stranci, usvojio je agendu te stranke bez opterećenja zločinom genocida. Njegova dugoročna politika: otcijepiti srpski entitet, Republiku Srpsku, ukoliko se ukaže prilika", Holbrooke i Ashdown, Guardian, 22. oktobar 2008.
O američkom angažmanu na Balkanu
"Dugo, dugo vremena, i iz razloga koji su svojstveni samo Balkanu, Sjedinjene Države su predstavljale najveći vanjski utjecaj. Kada se Sjedinjene države isključe, nastaju nevolje. Stoga, zbog uzajamne koristi u regiji, Sjedinjene države moraju ostati angažirane. To ne razumiju ni svi Amerikanci niti svi Europljani, ali to je - čini se - čvrsto povijesno pravilo u posljednjih 90 godina: događaji na Balkanu dovode do angažmana Sjedinjenih Države, a kada se ne uključe, onda dolazi do vrlo opasne situacije", Glas Amerike, 4. novembar 2005.
Različiti školski sistemi uvod u novi konflikt
"Znate šta me ovdje zapravo najviše uznemiruje? Sad ću vas možda iznenaditi: to je odvojeni školski sistem – imate tri različita. Za dvadeset godina odrast će nova generacija uz tri različite historije, a to vodi u novi konflikt. Čini mi se da niko ovdje tome ne poklanja dovoljno pažnje. To je sistem za buduću tragediju. Vi ste narod sa komplikovanjom historijom, imate iste korijene, historija je neke ljude odvela u jednu religiju, druge u drugu... A te religije su postale moćn instrument političke organizacije. Ali morate živjeti zajedno. Za to učenje različite historije nije u interesu bosanskohercegovačkog naroda", Oslobođenje, 14. april 2008.
