Novka Agić: Dali smo 38,5 miliona KM za citostatike, nemamo novca za sve lijekove
"Zavod ne donosi propise, Zavod ne određuje koji će lijek ići na listu, u skladu s pravilnikom to je u nadležnosti Federalnog ministarstva zdravstva. Ministarstvo formira komisije, postoje i podkomisije, a u svakoj od njih je bio i doktor Bešlija. Listu na prijedlog komisije usvaja Vlada FBiH i ona se objavljuje u službenim novinama, a mi obezbjeđujemo sredstva. Nije tačna informacija da na listu nisu stavljeni novi lijekovi. U posljednje 2-3 godine lista je stalno zanavljana, ne onim tempom kojim se očekuje, ali mi imamo i druge grupe pacijenata, a o prioritetima odlučuje komisija vodeći računa o sredstvima koja su na raspolaganju. Ako bismo dodali više lijekova koje ne možemo platiti onda ih niko ne bi dobio", kazala je Agić za Klix.ba.
Agić navodi da je prošle godine tretirano 10.500 oboljelih od karcinoma i da je za citostatike izdvojeno 38,5 miliona KM. Od ukupnog broja oboljelih na nešto više od 800 pacijenata potrošeno je 27 miliona KM. U ovu grupu spadaju i takozvani pametni lijekovi koji su izuzetno skupi. Početkom godine su, tvrdi Agić, dodana još dva pametna lijeka tako da ih sada ima ukupno 9. FZZO je pokrenuo inicijativu da skupi lijekovi ne podliježu PDV-u, ali iz Vijeća ministara BiH su dobili odgovor da bi izuzeće napravilo više štete nego koristi. Osim nedostatka novca, problem je i u dobavljačima.
"Problem se javlja oko novogodišnjih praznika jer su svi lijekovi iz uvoza, a mi nemamo sredstva da bismo napravili velike zalihe krajem godine. Ne možemo zalediti 20 miliona KM jer ih nemamo. Mi platimo obaveze, a oni nemaju dovoljno sredstava da blagovremeno uvezu lijekove. Nekada je mjesec dana kašnjenja nepotreban. Ako dobavljač danas dobije našu narudžbenicu on je već trebao da ima lijek. Pokušavali smo skratiti kontrolni proces s Agencijom za lijekove da citostici imaju prednost. Nijednom nije nedostajalo izuzetno skupih lijekova, uglavnom se radilo o onim čija je vrijednost manja. Nekad velike kompanije jednostavno neće da se jave jer je BIH malo tržište. Neki lijekovi godišnje koštaju 20.000 KM, neki i manje, ali oni za one koji ih nabavljaju veliki administrativni troška i nemaju interes da ih dostave. Pacijente to, naravno, ne zanima, ali mi refundiramo sredstva. Nekada ima i igre jer je lijek koji se refundira uvijek skuplji pa će više zaraditi nego kad ga nabavljamo", kaže direktorica Zavoda zadravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH.
Fondu solidarnosti nedostaje 50 miliona KM
Dodaje da se sadržaj i obim Fonda solidarnosti konstantno povećava, ali da trend povećanja ne prati sredstva koja FZZO ima, te da bi problem riješila preraspodjela sredstava.
"Fali im 50 miliona KM za Fond. U zdravstvu se godišnje ubere oko milijardu i 700 miliona KM, a mi dobijamo 150.000 KM. Zar je to korektno? Zar ne bi trebalo da dođe do preraspodjele? Iz Fonda solidarnosti se finansiraju najskuplji i najteži programi. Programe i sadržaje koje mi finansiramo ne finansiraju kantonalni zavodi. Prošle godine smo ostvarili nepunih 120 miliona KM i toliko nam je iz budžeta FBiH trebalo biti isplaćeno, ali problem je što je stopa od osiguranja prvo bila 8 posto, kasnije je povećana na 9 pa na 10,2, a nikada više od jedne četvrtine u budžetu nije planirano niti doznačeno. Potrebe su porasle, a ne možemo da ih finansiramo. Imamo liste čekanja i kod usluga i kod lijekova jer nemamo dovoljno sredstava", navodi naša sagovornica.
Na liječenje vani prošle godine je potrošeno 14 miliona KM, a potrebe su 20 miliona. Agić tvrdi da prioritet u ovom slučaju imaju djeca sa srčanim manama i teškim onkološkim oboljenjima, te ona kojoj su potrebne transplantacije.
"Od 2004. godine šaljemo djecu na liječenje vani, a 2014. godine smo dodali i posebnu tačku o nedefinisanim stanjima za mlađe od 18 godina. Jako je mali broj oboljenja koja nismo obuhvatili, a uglavnom se radi o teško izlječivim oboljenjima. Skoro smo imali slučaj iz Unsko-sanskog kantona kada su roditelji skupljali sredstva zbog srčane mane djeteta i obavijestili smo ih da nema potrebe da se skuplja novac, ali sve mora proći kroz sistem. Ima i slučajeva zloupotrebe, mi ih nastojimo pratiti, reagujemo kad ih primijetimo. Pokrivamo putne troškove i pacijentu i pratiocu, kao i troškove smještaja koje su tačno definisani od zemlje do zemlje. Nekada se moraju kupiti i lijekovi pa onda dogovaramo s bolnicama da oni daju lijekove pa da nam pošalju račune. Zahtjevi i prijedlozi idu komisijama i mi plaćamo u skladu s tim", kaže Agić.
Direktorica Zavoda zadravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH ističe da je najveći problem sa transplantacijom bubrega i multiplasklerozom za koju su najveće liste čekanja. U prvom slučaju, problem je u teškom pronalasku organa, a u drugom nedovoljna sredstva, ponovo.
