KOLUMNA / Noć kada je rođena zvijezda - Miralem Pjanić
Nogometne utakmice su pravi toplomjer kolektivne temperature. Fahrudin je vidio na utakmicama da je napetost rasla, da se pojavila mržnja, prijetnje su postajale opasnije nego što su uobičajna dobacivanja na tekmama. Fatima i Fahrudin su htjeli da odu iz zemlje. Fatima je bila uporna tražeći od sekretara kluba Fahrudinove dokumente, ali sekretar nije popuštao. Odjednom, beba u Fatiminom naručju osjetila je majčino uznemirenje i počela je glasno plakati. Fatima i sekretar su zašutjeli, beba je plakala. Sekretar je izvadio dokumente iz ormara i pružio Fatimi.
Devetnaest godina kasnije, Iker Casillas je vidio, u djeliću sekunde, igrača u modrom dresu kako strahovito brzo triči prema njegovom golu po lijevoj strani. Igrač je, u trku, primio loptu desnim koljenom, prebacio je na lijevu nogu i opucao po golu. Casillas se bacio, ali lopta je prošla sa njegove desne strane, daleko izvan njegovog dosega i zabila se u mrežu.
Iker Casillas, najbolji evropski golman, kapiten jedne od najopasnijih reprezentacija svijeta, pridigao se na koljena. Na licu mu je bio samo očaj. Sklopio je ruke u bijelim golmanskim rukavicama u molitvu i pogledao prema noćnom nebu iznad Madrida, kao da je pitao: "Zašto? Zašto mi ovo radiš?". Za to vrijeme, Miralem Pjanić, strijelac ovog divnog gola, trčao je kao u transu. Beba koja je zaplakala u prostorijama FK Drina-Zvornik, dok je njegova majka tražila ispisnicu za njegovog oca od nepopustljivog sekretara, sada je bio mladić koji je otpuhao veličinu jednog od najvećih evropskih klubova.
"Želio sam otići do navijača, pa do naše klupe. Međutim, nisam znao gdje se nalazim. Trčao sam bez cilja i onda su me moji suigrači uhvatili u zagrljaj. Bio je to neopisivi trenutak sreće!", rekao je, u jednom intervuju, Miralem Pjanić o onome što mu se dešavalo nakon pogotka. Te noći na Santiago Bernabéu, rođena je nova fudbalska zvijezda.
Sljedećeg dana, svjetski su listovi u naslovima pisali kako je bosanski tinejdžer Miralem Pjanić okončao nade Real Madrida o finalu u Ligi šampiona. Mitološkim rječnikom novine su opisivale kako su Pjanić i njegovi suigrači iz Olympique Lyona nadigrali klub koji je u ovoj sezoni uložio 300 miliona eura u tim, dovodeći neke od najboljih igrača svijeta. Kao David u borbi protiv Golijata, sin bosanskih emigranata je pobijedio svjetsku nogometnu velesilu, korporaciju sastavljenu od najskupljih.
Nepodnošljiva parada moći, novca i ega, u kojoj se Real Madrid mjesecima šepurio, zaustavljena je golom jednog mršavog momka kojem je dječački san bio da zaigra na stadionu Santiago Bernabéu. Možda je on podsjetio upravu Real Madrida da na terenu ne igra novac, nego tim momaka koji imaju snove.
Gol Miralema Pjanića posvađao je, u Realovoj milijarderskoj svlačionici, Cristiana Ronalda (CR9!) za kojeg je Real platio 90 miliona eura i njegovog suigrača Gonzala Higuaina, vrijednog više od 25 miliona eura, dok je Kaka, za kojeg je Real platio 70 miliona eura, samo šutio. Lyonovi César Delgado i Lisandro, koji su asistirali Pjaniću u tom historijskom golu, ismijali su ispred svlačionice Realovog hvalisavca Sergia Ramosa jer je u izjavama pred meč omalovažavao igrače Lyona i rekao da će Real Madrid pobjediti sa 3 : 0.
Da li su Realovi fenomenalni igrači zaboravili na svoje dječačke snove primorani, da nerazumnim individualnim akcijama na terenu, opravdaju nadnaravne novce koji su za njih plaćeni? Jedno je sigurno, Miralem Pjanić nije zaboravio ko je. On o sebi govori kao igraču koji još mnogo mora učiti i kaže da svakodnevno, na treninzima, uči od svojih suigrača.
O svom timu kaže: "Mi vjerujemo u sebe, u naš način igre. Naše zajedništvo je divno!". O igračima protivničkih timova govori sa mnogo poštovanja i sa pristojnošću koja je u današnje vrijeme toliko neuobičajna. Kaže da mu je čast igrati protiv velikih igrača. Ima nečeg uzvišenog i staromodnog u isti mah u njegovoj skromnosti. Bajkovito je, ali istinito, to kako je Miralem Pjanić rastao i odgajan.
Fatima i Fahrudin Pjanić, sa nekoliko mjeseci starim sinom, otišli su u Luxembourg nedugo nakon Miralemovog plača u prostorijama FK Drina-Zvornik. Fahrudin je po danu radio, a uveče trenirao jer je zaigrao za jedan luksemburški poluprofesionalni klub. Poslije nekoliko godina, počeo je voditi sina na treninge i utakmice. Po kiši ili po lijepom vremenu, svejedno, nogometno igralište i lopta, bili su dječaku prirodno mjesto. Treninzi i utakmice, djetetu su bili koncept svijeta.
Kada je počeo igrati fudbal, evropski stručnjaci su uočili njegov talent i počele su stizati ponude iz velikih evropskih klubova. Onda su u Luxembourgu počeli tražiti od Miralema da igra u A-reprezentaciji. Otac je rekao da će njegov sin igrati za reprezentaciju BiH. Trebalo je da prođe dosta vremena da i u Bosni razni "stručnjaci" požele da Pjanić igra u našoj reprezentaciji. Malo je nedostajalo da izgubimo Pjanića kao što smo izgubili jednog drugog genijalnog nogometaša, Zlatana Ibrahimovića, kojeg sad naši novinari redovno nazivaju - Šveđanin.
Samo zahvaljujući upornosti Miralema Pjanića i njegovog oca, Pjanić je danas bh. reprezentativac. Noć na stadionu Santiago Bernabéu, kada je Pjanićev gol izbacio iz ovogodišnje sezone Lige šampiona najskuplji svjetski tim, jeste onaj zvjezdani događaj koji je presudan u izrastanju istinskog majstora. Tu noć svijet će pamtiti u godinama koje dolaze. Biće to godine obilježene novim velikim fudbalerom - Miralemom Pjanićem.
