Krcnu kolac nekoliko puta, Zviznu pala nekoliko puta, Zadrhtaše ta vješala tanka, Al ne pisnu Crnogorčad mlada, Niti pisnu, niti zubi škrinu. Proz poljanu mrka krvca teknu, Niti pisnu, niti zubi škrinu. Poljana se napuni tjelesa, Niti pisnu, niti zubi škrinu. Već tko zovnu Boga velikoga, Tko lijepo ime Isusovo, Ter se lasno rastadoše s suncem Zatočnici mrijet naviknuti. Rijekom krvca poljem teče; Turad bulji skrstiv ruke. Tko je mlađi, rado gleda Na lipovu krstu muke; A tko starij', muke iste Sam na sebi s vlaške ruke Već unaprijed od strâ ćuti. Ljutit aga mrko gleda Gdje se silom divit mora Silan arslan gorskom mišu. Tko si junak, osvetit se ne mo'š Na junaku dotle dok ne preda. Smaknu Ture toliko junaka, Posmica ih, srca ne iskali, Što bez straha svi su pred njim pali. Boj se onoga tko je viko Bez golema mrijet jada. Videć aga krepost taku Zazebe ga na dnu srca Ko ledenijem rátom leden Šiljak dušu da mu dirnu. Od tuge li za junaci, Što ih silan zaman strati? Turčin tuge za krstove neima. Od straha li, jer se glavi boji? Silan aga to sam sebi taji. Zar ne vidiš kako radi Hrabar junak uspreć zimu, Što mu s one piknje male Po svem tijelu mrazne valja vale? Gledaj glavu, put nebesa Gdje se oholo hrabra diže; Gledaj čelo jasno i oko Kako bistro pod njim sijeva; Gledaj krepki stas, gdje svoju Znajuć snagu ravno stoji; Pak mi kaži, ima l' koja Tudijer straha i najmanja sjena?