{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nikola Princip za Klix.ba: Moj stric Gavrilo nije bio srpski nacionalista, ali ni heroj!

26.6.2014. u 11:02
188
279
Nikola Princip za Klix.ba: Moj stric Gavrilo nije bio srpski nacionalista, ali ni heroj!
188
Pucanj koji je 28. juna 1914. godine odjeknuo Sarajevom nije bio pucanj u slobodu, već u okupatora, tvrdi Nikola Princip, 79-godišnjak kojem je Gavrilo Princip, čovjek koji je izvršio atentat na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda, stric.
Nikola Princip i njegova porodica danas žive na Sokocu, blizu Sarajeva. Uspomenu na rođaka Gavrila brižno čuvaju, a njemu u čast će 28. juna, na stogodišnjicu od početka Prvog svjetskog rata, svečano otvoriti, renoviranu, rodnu kuću u Bosanskom Grahovu.

"Naše pleme je porijeklom iz Crne Gore, iz sela Dodoš. Dok smo tamo živjeli prezivali smo se Jovičević, a onda su uslijedile sve te turbulencije i izbjegli smo, a došavši do Jadranskog mora prezime smo promijenili u Čeke po tome što smo čekali neprijatelje. Našu selidbu i naše pleme predvodio je moj čukundjed Todor koji nas je doveo do jednog sela kod Knina u blizini granice sa Italijom. Todor je jahao bijelog konja i bio je izrazito lijep čovjek, kao princ iz bajke, i po tome smo dobili prezime Princip koje smo i do dana danas zadržali", počeo je svoju priču za Klix.ba Nikola Princip.

Gavrilo - zanesenjak koji je drugovao s knjigom



Njegova porodica se nakon brojnih selidbi nastanila u Bosanskom Grahovu, tačnije selu Obljaj, gdje je 25. jula 1894. godine rođen Gavrilo Princip.

"Imao sam pet godina kada je preminuo Gavrilov otac Petar, a majku Mariju sam upamtio. Ona je umrla 13. jula 1945. godine. Od nje sam čuo živu riječ o Gavrilu. Govorila je kako je i kao dječak bio 'živ', ali i zanesenjak. Bio je poslušno dijete, čuvao je ovce, ali je najviše volio drugovati s knjigom, pa su im seljani često savjetovali da mu ne dozovoljavaju toliko da čita, jer može svašta da se desi", kazao je Nikola, nastavivši:

"Gavrilo je završio osnovnu školu u Grahovu, a zatim se uputio u Hadžiće, nedaleko od Sarajeva, kod starijeg brata Jove, kod kojeg sam i ja živio kada sam se iz rodnog kraja uputio na školovanje u Sarajevo. Gavrilu su nudili da upiše neku vojnu školu, ali on je to odbio. Nudili su mu i trgovačku, međutim Gavrilo je tražio da bude obrazovaniji od trgovca pa se odlučio za gimnaziju. U tom periodu je krenuo i revolucionarni val, on se priključio organizaciji Mlada Bosna, a pošto su članovi bili primijećeni - protjerani su te su otišli za Beograd gdje su nastavili školovanje, a zatim se vratili u Sarajevo."

"Čovjek koji je živio za ideale"



U ekskluzivnom razgovoru za Klix.ba Nikola je istakao da je njegov stric bio učen čovjek koji je vjerovao u svoje ideale i želio dobro svom narodu.

"Jako me vrijeđa kada kažu da je Gavrilo bio srpski nacionalista. Mlada Bosna je bila multinacionalna organizacija čiji su članovi bili mladi ljudi, mahom studenti, i Srbi i Hrvati i muslimani. Svi oni su željeli samo osloboditi se okupatora i stvoriti zajedničku državu južnih Slavena. No, ne mogu reći ni da je Gavrilo bio heroj, jer on je samo bio čovjek koji je živio za svoje ideale i ideale svoga naroda", istakao je.


Dodao je da cijeni riječi akademika Muhameda Filipovića koji je jednom prilikom kazao kako Gavrlo Princip nije bio srpski nacionalista nego mladić koji bi, da je preživio Prvi svjetski rat, stao u redove narodnooslobodilačke vojske u Drugom svjetskom ratu i borio se protiv fašizma.

Nikola je istakao da je, uprkos svemu, ponosan na svog pretka koji je 28. juna 1914. izvršio atentat na Austro-Ugarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i slučajno, ciljajući guvernera BiH Oskara Poćoreka, ubio i Ferdinandovu suprugu, groficu Sofiju.

"To nije bio pucanj u slobodu, već u okupatora. Gavrilo se zbog toga nikada nije pokajao. Na suđenju je rekao: 'Ja sam sin seljaka, osjetio sam težak život bosanskog seljaka preko svojih roditelja i nije mi žao zbog toga što sam učinio.' Njemu, i ostalim pripadnicima Mlade Bosne suđeno je u Sarajevu. Njih 20 je osuđeno na robiju, a petero je ubijeno. Iz Sarajeva su prebačeni u zatvor u Zenicu, nakon toga u Beč, a zatim u Terezin, gdje je i umro. Ostale su riječi njegovog ljekara koji je zapisao kako je Gavrilo bio pametan mladić, odmjeren i povučen te koji je živio u svom svijetu knjiga i ideja. A, tokom boravka u zatvoru Gavrilu je najteže padalo to što nije mogao čitati i što nije imao komunikaciju sa spoljnim svijetom te je u razgovoru s onima, s kojima je mogao komunicirati, samo ponavljao da bi mu bilo žao ukoliko je njegov čin uzaludan i ukoliko se ne oslobode tuđina", ispričao je Princip u razgovoru za Klix.ba, dodavši da je nakon atentata Gavrilova majka Marija često bila zatvarana, ispitivana, a nerijetko i pretučena.

"Principov čin nije bio povod, rat je uveliko bio spreman"



Porodica Princip danas nosi breme svog pretka. Nikola, ističe kako mu je teško što se i samo pominjanje njegove porodice veže za početak Prvog svjetskog rata, jer smatra da atentat nije bio povod i da je rat već uveliko bio isplaniran.

"Teško mi pada to breme, jer Prvi svjetski rat je bio isplaniran mnogo prije toga. Pa i Ferdinand je tada došao u Sarajevo samo da se uvjeri u spremnost vojske. Gledajući sa današnjeg aspekta, mnogi žele promijeniti historiju, prije svega Austrija, Njemačka i Engleska i ja nisam nigdje vidio da historiju pišu gubitnici, a oni su izgubili taj rat. Također, nigdje nisam vidio da se spomenik diže okupatoru", istakao je Nikola.


Dodao je i to da je svjestan da historiju svako tumači na svoj način i da njemu i njegovoj porodici smeta što se most gdje ubijen Franz Ferdidnand danas zove Latinska ćuprija te što se voštane figure Ferdinanda i Sofije nalaze nedaleko od tog mjesta, ali i istakao da je to ipak pitanje državnika i historičara.

U razgovoru za Klix.ba je kazao da on i njegova porodica i danas žive za ideale svoga pretka, a u današnjem dobu to podrazumijeva da Bosna i Hercegovina bude zemlja svih njenih naroda, Srba, Hrvata, Bošnjaka i Ostalih.

"Ja sam čovjek koji želi multikonfesionalnu, multinacionalnu imultietničku BiH gdje ćemo zajedno živjeti. U bivšoj Jugoslaviji sam imao sve, završio sam školu u Sarajevu, zaposlio se u tadašnjoj fabrici Famos i završio prvi stepen mašinstva. Zatim se oženio, dobio djecu i unuke. Imao sam sve i bilo mi je dobro živjeti u tom vremenu, pa zašto i danas ne bismo mogli živjeti skupa u slozi", upitao se Nikola, te nastavio:

"Kao zemlja, imamo sve resurse da dobro živimo, a mi čekamo da uđemo u Evropsku uniju i nadamo se da će nam tada biti bolje. No, meni se nikada nije sviđala okupacija. Pa i Austrija je u ono vrijeme u BiH gradila pruge, mostove, objekte i bolnice zbog svoje koristi, a eksploatisali su naše bogatstvo. To će isto raditi i Evropa, a mi ćemo biti jeftina radna snaga. A, malo nam je potrebno da budemo sretni, samo kad bismo bili homogen narod, imali inicijativu i živjeli u bratskoj slozi. Pametnih ljudi i stručnjaka imamo dovoljno".

Na kraju je istakao da on i ostali potomci 28. juna, na godišnjicu atentata, odlaze u rodno Bosansko Grahovo kako bi svečano otvorili renoviranu kuću Gavrila Principa.

Napomenuo je da je kuća dva puta uništavana, a u posljednjem ratu u BiH je zauvijek uništena sva zaostavština Gavrila Principa. Ipak, ostala je kuća i jedan kamen na kojem je Gavrilo uklesao svoje inicijale kada je imao 13. godina.

Danas u Bosanskom Grahovu živi Nikolin brat koji čuva spomen-kuću i nastoji prikupiti što više dokumenata, svjedočanstava i predmeta koji se vezuju uz Gavrila.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: