U Memorijalnom kompleksu u Potočarima ukopana je tek trećina od ukupnog broja ubijenih i nestalih nakon genocida u Srebrenici.
Hiljade ljudi koji se još vode kao nestali i dugogodišnja agonija porodica i preživjelih trebaju biti opomena svim državama u regionu da još nisu ispunile svoju obavezu otkrivanja istine o zločinima tokom devedestih.
Rijetke su institucije u vlasti koje napornim radom podržavaju pronalazak nestalih. Mnogo je više onih koji ne mare u traganju za nestalima koji je itekako bitan da bi se došlo do uspostavljanja povjerenja u institucije pravde.
Institucije država koje su učestvovale u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije moraju se snažnije angažovati na rasvjetljavanju i nestanku svih žrtava, otkrivanju lokacija masovnih grobnica, ubrzavanju procesa identifikacije te kažnjavanju odgovornih za zločine.
Iz Udruženja kažu da samo takvim radom mogu krenuti u neki novi život. Sve dok su hiljade ljudi zaboravljeni i dok su njihove sudbine nepoznate zarobljeni su u prošlosti te ne mogu naprijed.
Proces identifikacije najmilijih je i više nego spor, svjedoci su prikrivanja tragova, zločina, svakodnevno na ulicama bh. gradova viđaju egzekutore i odgovorne za zločine. I zbog toga na "Dan ljudskih prava" po ko zna koji put govore da su njihova prava bila pogažena i da se još ne poštuju i da na ta prava mi žrtve nemamo.
"Mi hoćemo naša prava, otvorite masovne grobnice, identifikujte naše najdraže i kaznite počinioce genocida ! Zar puno tražimo?", saopćeno je iz Udruženja Pokret "Majke enklave Srebrenice i Žepe".
