Ratni vojni invalid deložiran
2

FOTO / Nermina izdala država, ali sugrađani nisu

Piše: E. Mehić
Nermin Huseinspahić je 54-godišnji Zeničanin i ratni vojni invalid, koji je četiri godine proveo na prvoj liniji braneći svoju zemlju, a protekle dvije noći je proveo kod rodbine, nakon što je deložiran iz stana kojeg je dobio od prijatelja.
Nermin sa kćerkom Azeminom (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Nermin sa kćerkom Azeminom (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Nermin je sa svojom nevjenčanom suprugom Zlatkom Halilović i sa dvoje djece Azeminom (16) i Ahmedom (14), protekle dvije noći proveo kod rodbine, nakon što je deložiran iz stana kojeg mu je na korištenje dao njegov prijatelj. U stanu su živjeli od mjeseca septembra 2012. godine, a već prvog dana kada su uselili u stan, na vratima su se pojavili općinski službenici.

"Prvog dana kada nam je od oca prijatelj dao stan na korištenje, koji je pripadao njegovoj majci koja je umrla, na vrata su došli općinski službenici koji su nam rekli da tu ne možemo živjeti. Rekli su nam da neće biti problema da tu provedemo zimu, te da ćemo poslije zime morati napustiti stan.", govori nam 17-godišnja kćerka Nermina, Azemina Huseinspahić, koja dodaje:

"Općina nam je tokom procesa deložacije, obećala platiti šest mjeseci kiriju za neki smještaj, ali nakon što smo izašli iz stana, sve je palo u vodu i pitam se kako je moguće da se deložacije provode u zimskom periodu?"

Težak život u kolektivnim kampovima

Nermin je sa porodicom, prije dolaska u stan iz kojeg je deložiran, živio u kampovima Arnauti i Banlozi, gdje su više puta bili žrtve od strane Roma, koji su im isjekli vodu, razbijali stakla, krali stvari, dok je njegova kćerka bila fizički, a žena seksualno zlostavljana.

"Više puta su mi lomili ruke, udarali me, maltretirali, bila sam u Medici, imamo izvještaje policije, sve dokumente, ali ništa ne pije vode. Prije Banloza smo živjeli u Arnautima, moju mamu nisu smjeli smjestiti u kolektivni centar zbog njene bolesti, a poslije toga su je još više potresli, nakon što smo bili žrtve maltretiranja i mnogo čega.", govori vidno potrešena Azemina.

Nakon četiri godine provedene u ratu, braneći svoju zemlju, Nermin je zauzvrat dobio samo pet rana na tijelu i vječne ožiljke, a žena mu boluje od PTSP-a. Pomoć je tražio na sve strane, od vlasti je tražio pomoć za siguran krov nad glavom, no dodijeljivani su im samo kolektivni smještaji iz kojih su, ne svojom voljom, izmješteni.

Borba za krov nad glavom

Ovaj 54-godišnji Zeničanin godinama se bori da obezbijedi krov nad glavom svojoj djeci, a sa ukupnim primanjima od 170 KM, govori da teško da se može platiti sama kirija, a kamo li tek režija i hrana. Razgovarao je i sa općinskim službenicima, služebenicima centra za socijalni rad, sa ministrima za boračka pitanja, ali niko nije pružio pomoć, koja je ovoj porodici bila potrebna.

"Pitao sam šeficu službe za deložacije Aerzemanu Čeliković zašto ne mogu imati smještaj, zašto ne možemo dobiti stan kao takva porodica, odgovor je bio da ne možemo, bez nevedenog razloga.", govori nam Nermin, koji već godinama pokušava da izbori siguran krov nad glavom.

Razgovarao je i sa centrom za socijalni rad, koji su mu ponudili samo smještaj za djecu u domu, dok za njih nemaju nikakvo rješenje.

Tokom deložacije Nerminovoj nevjenčanoj supruzi Zlatki je pozlilo, te je vozilima Hitne pomoći prevezena u Kantonalnu bolnicu Zenica, gdje je još uvijek na liječenju.

"Mama se nikako ne osjeća dobro, tokom deložacije neka dešavanja su je vratila u prošlost i izgubila je svijest. Trenutno se nalazi u bolnici, stanje je bolje, ali i dalje je potrešena ovim dešavanjima, ne može se pomiriti da su nam ovo uradili nakon svega.", govori Azemina.

U Zenici ipak postoje dobri ljudi

Međutim, nakon svih ovih dešavanja, Nerminu je ipak 'svanulo'. Anonimni muškarac iz Zenice, nakon što je upoznat sa situacijom i pričom porodice Huseinspahić, jučer je u poslijepodnevnim satima Nerminu uručio ključeve porodične kuće, u kojoj ne boravi, te mu je ponudio besplatan boravak dok se ne riješi njihovo stambeno pitanje.

Nermin sa kćerkom i sinom (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
Nermin sa kćerkom i sinom (Foto: Elmedin Mehić/Klix.ba)
"Ne znam momka, nikad ga u životu nisam vidio. Rekao je da je pročitao informacije o meni i mojoj porodici, o tome šta nam se dogodilo, te je samo pitao da li želim kuću. Naravno, ja sam pristao, pogledali smo kuću, dao mi je ključeve i rekao da živim u njoj koliko god bude potrebno i da samo plaćam režije. Ja mu se ovom prilikom zahvaljujem od srca.", govori Nermin.

Veliki broj mladih Zeničana odlučilo je da pomogne ovoj porodici te su putem društvene mreže Facebook organizirali akciju prikupljanja sredstava za pomoć porodici Nermina Huseinspahića. Osnivač grupe na Facebooku, Sanjin Kovačević, govori kako je ovo uradio prvenstveno zbog djece.

"Posebnog razloga nema, svakome je nekada potrebna pomoć, i meni je trebala i samo želim da pomognemo drugima, jer nikada ne znamo kada će nama trebati pomoć. Ovo sam uradio zbog djece koja su maloljetna i želim da prikupimo što veći novčani iznos, kako bi njima olakšali ove dane koji im dolaze.", kazao je Sanjin Kovačević, koji se zahvaljuje mladim Zeničanima koji su izrazili veliko interesovanje za ovu akciju.

"Želim da se zahvalim svim sugrađanima koji su izrazili interesovanje za ovu akciju. Prioritet su nam djeca, ali i gospodin Nermin, koji je četiri godine branio našu zemlju i dobio mnoga priznanja u ratu. Sigurno ne bi živjeli ovako kako živimo sad, da nije bilo ljudi poput njega, koji definitivno nisu zaslužili da moraju brinuti gdje će danas-sutra prespavati.", zaključuje Kovačević.

Nerminu su odlučili pomoći i prijatelji iz inostranstva, te njegovi saborci 303. viteške brigade Armije RBiH.

Kutije za novčane priloge ovoj porodici bit će postavljene na četiri lokacije u Zenici: ispred RK "Bosna" i ugostiteljskog objekta "Jazz", na Kamenom mostu, te kod RK "Zeničanka".

Nermina je izdala Općina, ali sugrađani sigurno nisu, te svi vjeruju da će Nermin uskoro imati siguran krov nad glavom i sredstva koja će biti neophodna za normalan život njegove porodice.