Pred Olimpijskom dvoranom gužva, parking krcat, kao da se Marokanac vratio. Prijatelj, koji je u kafeu organizirao gledanje ovog najvećeg svjetskog fudbalskog derbija, kaže mi da je imao 250 rezervacija, a da je u 21 sat u Zetri bilo već 500 ljudi. Ni dim, ni vrućina, niti gužva nisu smetali da uživamo u fudbalu.
Tu noć u Zetri nismo vidjeli Torabijevo čudo, ali smo vidjeli magičnu Barcelonu. Mada utakmica nije imala veliki rezultatski značaj, takva Barcina superiornost i Mourinhova nemoć ostat će upamćeni kao jedna od najvećih pobjeda Barce u njenoj historiji. Leo Messi, David Villa, Xavi i Iniesta izgledali su kao s drugog planeta, kao da im energiju daju Torabijeva "vanzemaljska bića" – i zaista mislim da smo privilegirani što svjedočimo ovoj generaciji fudbalera, vjerovatno jednoj od najvećih u historiji. U Zetri se masovno navijalo za Barcelonu, a,i nesumnjivo veliki igrač Cristiano Ronaldo izgledao je očajno nemoćno.
Valjda se samo Cruyffova Barcelona možda može porediti s ovom današnjom. Fudbalski kraljevi ne stanuju u Madridu. To se vidjelo i u dvorani koja nosi ime jednog velikog Katalonca i prijatelja naše zemlje.