{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ne vjerujem u bajke, sreća je u nama

S
3.5.2011. u 21:45
0
0
Ne vjerujem u bajke, sreća je u nama
0
Ne vjerujem u bajke, sreća je u nama
Svakodnevno dobijem dosta poruka i uglavnom odgovorim na sve. Ne bih to ni spomenula da zadnjih dana nisam dobila čak pet gotovo identičnih, a pisale su ih djevojke različite dobi, iz različitih gradova. Svaka od njih je molila da napišem priču o tome kako je njena prijateljica užasno nesretna.
Sigurna sam da su njihove pobude prijateljske, plemenite, ali niti jednoj nisam odgovorila, naprosto nisam prihvatala niti mogu prihvatiti da neko užasnom nesrećom smatra nemanje novaca za maturalnu ili apsolventsku ekskurziju. Eto, ja nisam bila ni na jednoj ni na drugoj i nisam se zbog toga osjećala ni nesretnom ni manje vrijednom.

Iskustvo se, nažalost, ili nasreću, ne može "prepisati" čak ni onim najmilijim. Da može, greške se ne bi ponavljale, a život bi bio odveć monoton. Zato sam kazala i nasreću i nažalost. Mladi ljudi bi ipak morali znati da novac jeste bitan za egzistenciju, ali da on nije preduslov za sreću. Zapravo je istina da je veliki broj depresivnih, narkomana, alkoholičara, samoubica, nesretnika svih vrsta, upravo iz kategorije onih koji imaju novca u izobilju. Mislim da su za sreću najvažnije tri stvari: zdravlje, ljubav i rad. Ako uz to troje ide i novac, onda je još bolje. Ali sam po sebi ne znači mnogo, da ne kažem - ništa. Kad bi se sreća mogla kupiti novcem.

Lijepa princeza i ružni princ

Lady Di je mogla biti jedna od najsretnijih žena na svijetu. I valjda bi još bila živa. Imala je plavu krv, novac, udala se za princa, trošila oko 100.000 funti mjesečno za krpice, frizere i kozmetiku, rodila dva prekrasna dječaka, bavila se humanitarnim radom, bila uzdignuta do kulta, naprosto obožavana diljem svijeta i neosporno najomiljenija osoba britanskog dvora. Je li bila sretna? Usuđujem se ustvrditi da je malo osoba bilo nesretno onoliko koliko je ona bila.

Završila je život u saobraćajnoj nesreći augusta mjeseca 1997. pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima zajedno sa čovjekom koji je, navodno, bio najveća ljubav njezinog života. Imala je tek 36 godina. A u tom prekratkom životnom vijeku je čak pet puta pokušala da se ubije.

Prvi put samo dva dana prije kraljevskog vjenčanja kada je našla zlatni lanac sa privjeskom na kome su bila ugravirana dva slova. Lanac je njen Charles, njezin princ, kanio poslati svojoj najvećoj ljubavi Camili, a gravure su bile prva slova nadimaka kojima su se međusobno zvali princ u koga je Dijana tada zaista bila zaljubljena ili ga je čak voljela, i žena koju je njezin princ volio. Posljednji pokušaj samubistava bio je nakon rađanja djece, a razlog je bio isti, Charles je i dalje volio Camilu. Lijepa princeza se pred njegovim očima izbola nožem za otvaranje pisama i dok je krvava ležala na podu, on je uz pogrdne riječi jednostavno izašao iz odaje...

Prije neki dan sam gledala film o ljubavi princa Willlijama i pučanke Kate Middelton (sada princeze, nadvojvotkinje) i bila poražena scenom u kojoj Willijam pita oca zašto je uopće oženio njegovu majku kad je volio drugu. On mu sasvim mirno kaže da brak sa Camilom nije odobrila kraljica, da je Camili dosadilo čekati pa se udala... I onda sam sreo tvoju majku - kazao je taj ružni, taj neslatki, nesimpatični, nedragi Charles.

Kao da je njegova majka bila predmet. I ja ne mogu shvatiti ni prihvatiti da je nekome ostvarenje sna udati se za princa kakav je bio, kakav je i ostao Charles, neomiljenog, nepoštovanog, nelijepog ali je, eto – princ od Walesa. Ma da meni sad dođe Charles u godinama kad je oženio Lady Di, a da sam ja u ovim svojim godinama, i na koljenima me preklinje da se udam za njega, ne bih se mislila ni trenutka, odbila bih ga. Dijana je prihvatila, natovarila na sebe prokletstvo kraljevske porodice, prihvatila okove i lance i sve moguće i nemoguće protokole samo zato da bi bila nesretna prnceza... Čak je njezin ujak morao javno prisegnuti da u brak stupa nevina.

Sasvim je izvjesno kako bi bila radosnija da je ostala vaspitačica u dječijem vrtiću. Bar bi bila oslobođena onog izvještačenog. A na dvoru je izvještačeno – sve. Od osmijeha koji je nesretna princeza neštedimice davala za javnost dok joj je duša plakala i srce krvarilo, hladnih odaja i beskrajno dugih i zamršenih holova koji liče na lavirinte u kojima i samog sebe možeš lako izgubiti. Mladoj djevojci princ je onaj koga je izabralo njeno srce, onaj od čije joj blizine zaigra srce i zaklecaju koljena makar ne imao dinara u džepu. Njen princ je onaj koji je voli i razumije, koji je poštuje, uz koga se osjeća zaštićena i sigurna, onaj koji neće dva dana pred vjenčanje čeznuti za nekom drugom, koji je neće odvojiti od njezine djece...

Nema ničega spornog što je princ Charles volio Camilu. Sporno je što Dijani lagao da ju voli. Što je unesrećio i nju i njihovu djecu. Je li Dijana od početka sumnjala pa je njena ljubav ubila sumnju? A kad se ponovo javila, još snažnija, još strašnija, sumnja je ubila ljubav...

Zašto, ako mu kraljica majka nije dopustila brak sa onom koju je volio, nije abdicirao? Mada ne bi bio prvi koji je to učinio, sasvim sigurno bi ga neuporedivo više voljeli, poštovali, divili mu se... No, ljubav prema prijestolju nadvladala je onu prema ženi. I čeka na to nesretno prijestolje već 59 godina. Pitanje je hoće li ga i dočekati. Možda i hoće ako su tačne špekulacije da je kraljevsko vjenčanje Willijama i Kate bilo pokus za kraljičin pogreb.

Šta je plava krv? Svaka budala zna da je svaka krv ista... Vidjela sam u životu dosta krvi. I svaka je bila crvena.

Sreća je u nama

Lady Di je obišla butum planetu.. Bila je više puta u Sarajevu. Jednom je bila i u Travniku. Čak sam je sa izvjesne udaljenosti vidjela kad je ulazila u nekadašnji hotel Vezirov Slon. I taj hotel je bio kratkog vijeka. Neuporedivo kraćeg i od kratkog vijeka nesretne princeze koja je u njemu prespavala ili probdjela jednu noć.

Ja nisam obišla ni bivšu Jugu. Van njenih granica bila sam jednom u Trstu... I to je sve. A ipak sam sretna. Sretniju ne znam. Zato, drage djevojke, ne pada mi na pamet da pišem priče u koje ne vjerujem. Te vaše prijateljice možda ne misle kao vi, možda se one ni ne osjećaju nesretnim. Ako su zdrave, ako nisu gladne, gole i bose, ako su voljene, ako pred sobom imaju cilj, ako će raditi posao koji vole, onda su one sretne. Ako toga nisu svjesne, vi im recite da su i sreća i nesreća u nama samima.

Jelen luta po poljima tražeći mošus. A sve vrijeme ga nosi u sebi.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: