Nakon rasprave u Kongresu i presude Pudariću: BiH ne treba novi Dejton, već novi ustav
Izborom Joea Bidena za američkog predsjednika stavovi Washingtona i Brisela o našoj zemlji će se sihronizirati te će glavne smjernice biti mnogo jasnije nego u proteklom pedriodu. S tih adresa dolaze jasne poruke kako i najlošije napisani ustavi ipak mogu funkcionisati, da je svaki po definiciji živa materija, a ne slovo u kamenu.
Njemačka je naprimjer mnogo složenije strukture, a njen ustav mijenjao se 18 puta do danas. Bitna je volja, a to Brisel ne primjećuje kod nas. Bh. zvaničnicima se kontinuirano šalje poruka kako ovoj državi nije potreban novi Dejton, već samo novi ustav i da bez njega put zemlje ka Evropskoj uniji nije moguć.
Za razliku od toga, postojanje Ureda visokog predstavnika (OHR), te postojanje stranih sudija u Ustavnom sudu - nisu prepreke, nego su čak i prednost sve dok "djelovanje destruktivnih politika bude prisutno, bez obzira na to kako to vide Milorad Dodik i njegov SNSD ili Dragan Čović i HDZ.
Promjena Dejtonskog ustava za BiH bi značila kraj tranzicije te početak procesa ubrzanog približavanja euro integracijama.
Bh. društvo i država u očima EU i američkih zvaničnika ne zadovoljavaju osnovne kriterije, država je krajnje nefunkcionalna, o (ne)vladavini prava sve je poznato, a sve to trebalo bi biti razlog građanima da stvari mijenjaju.
Osnovno pitanje koje se u takvim analizama postavlja je ono zašto je BiH nefunkcionalna država jer dejtonski ustav ne može biti jedini razlog. I tu se dolazi do neimanja volje da se stvari promijene. Brisel i Washington su svjesni da u BiH vladaju etno-nacionalne stranke koje zagovaraju različite sisteme koji su često poput famoznog legitimnog predstavljanja posve vankontekstualni i vještački, ali uspješno cijelu situaciju godinama drže u pat poziciji, što je njihov osnovni cilj.
Bez obzira na to što je mantra da i najlošije napisani ustavi ipak mogu funkcinisati ako ima volje, kod nas je jasno kako vladajuće stranke iz Dejtonskog ustava vuku opcije veta i mogućnosti stalnih blokada, što nije demokratska praksa. Isto kao što demokratija ne pamti ovakvu "apsolutnu vlast manjine".
Međunarodnim zvaničnicima je jasno kako u BiH vlada prešutna većina, uspostavljena preko desetljeća vladavine istih ili sičnih stranaka. Mišljenje je kako je 60 posto javnog aparata popunjeno preko tih stranaka bez jasnih kriterija zapošljavanja te kako iz tog odnosa vuku obavezu ponovnog izbornog potvrđivanja vlastitih poslodavaca.
Javni sektor je, kako analize govore, 40 posto bolje plaćen od realnog te je i na tom polju potrebno izvršiti određeni proces reformi. Kako do promjene u demokratskim društima dolazi isključivo preko izbora te je sve na bazi dobre volje, jasno je kako i za demokratiju treba osigurati uslove.
