Za sebe kaže da je okupiran problemom bh. dijaspore kao neiskorištenog investicionog potencijala. To je uobličio u studiju koju je prezentirao na prošlogodišnjem skupu bh. dijaspore u Sarajevu i želi je oživotvoriti.
Prema njegovom mišljenju, dijaspora nedvojbeno ima ogroman potencijal, koji, kao i svaki potencijal, da bi se transformirao u neku radnju zahtijeva organizaciju i organizirane aktivnosti.
"Dijaspora nije nikakav ulagač. Barem ne u obimu brojki koje se koriste (3.3 milijarde KM prošle godine). Dijaspora sad trpa pare u pogrešne džepove i najveću korist od njenog novca ima trgovina, naročito na veliko. Termin “dijaspora ulagač” ni u kom slučaju ne stoji, jer je ulaganje organizirana i smišljena aktivnost a ovdje se, u najvećoj mjeri, radi o pomoći koju ljudi šalju bližnjima da prežive a kojom se, ni na koji način, ne može upravljati", kaže on.
Za ilustraciju navodi da je dijaspora posljednjih desetak godina poslala u BiH najmanje 30 milijardi KM. Od toga, po najskromnijim procjenama, oko tri milijarde završilo je kao dobit koja nije investirana.
"A da je organizirano investirana bilo bi novih 100.000 radnih mjesta kojih, nažalost, nema", kaže Mičijević.
Stoga je, ističe, vodeći računa o svim parametrima, pozitivnim i negativnim, i uz prethodno iskustvo i znanje došao do, uvjeren je, moguće ostvarljivog rješenja.
Naime, simulirao je sistem koji bi se sastojao od dioničkog društva (DD) holding tipa registriranog izvan BiH zbog povjerenja i sigurnosti za ulagače, a i zbog lakšeg uvođenja stranih firmi i njihovog ohrabrivanja za rad u BiH. Cilj bi bio investiranje u proizvodna radna mjesta u BiH.
"Namjera je ljude informirati o ekonomskoj situaciji u BiH u poređenju s ostalim državama, prikazati sliku i potencijal dijaspore i ponuditi model organiziranja koji bi vodio ka stvaranju proizvodnih radnih mjesta u BiH, a istovremeno donosio razumnu korist ulagačima", navodi on.
U BiH bi, kaže Mičijević, bila formirana neka vrsta kompleksnog inženjeringa što podrazumijeva izradu i/ili izbor projekata, traženje suinvestitora i kontrolu realiziranih projekata.
Projekti (tvornica) bi bili realizirani po lokalnim zajednicama, a da bi se koristio i tzv. trgovački kolač bitno je formirati posebno trgovačko preduzeće.
"Ovako koncipirani sistem imao bi kontakt s državom koliko mora, jer bi nastupao u BiH kao i svaka strana firma. I tako sam na kraju, na osnovu prosječnih statističkih podataka privrede BiH, simulirao sistem. Nisam mogao na internetu besplatno pronaći neki pogodan, pa sam napravio program za simulaciju i dobio rezultate za koje mislim da ni u evropskim mjerilima nisu za podcjenjivanje", poručuje on.
Drugi nivo tog sistema bila bi operativna organizacija u BiH koja bi odabirala i realizirala konkretne projekte, misli na tvornice, i kontrolirala realizirane projekte.
Treći bi bile same tvornice. U tom nivou bila bi i jedna trgovačka organizacija. Po potrebi bi se mogle organizirati i firme bilo gdje u svijetu.
Na ulaganju od samo jedan promil godišnje (2.7 miliona KM) od pomoći koju dijaspora pošalje u BiH moglo bi se, kaže on, npr. za deset godina obezbijediti oko 1.000 radnih mjesta, za 20 godina oko 3.500 uz godišnju dividendu na uložena sredstva od sedam procenata odnosno sa stalnom dokapitalizacijom i više jer bi vrijednost dionice rasla pa bi i dividenda rasla.
"Dugoročno gledana važnost projekta, za 20 godina uloženo 54 miliona KM, za plate dobilo 620 miliona i dioničarima vraćeno 63 miliona. Ovaj sistem je i koncipiran da se barem s jednim promilom tog iznosa, što više to bolje, može upravljati", smatra on.
Mičijević kaže da je možda za taj sistem prikladniji naziv "Projekt organiziranja dijaspore u cilju investiranja u BiH". Taj rad je prvenstveno namijenjen širokom krugu bh. dijaspore, a prezentiran je na Kongresu Svjetskog saveza dijaspore BiH u junu prošle godine u Sarajevu.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
