Konferencija je održana u organizaciji Kraljevskog Instituta za međunarodne odnose Belgije, Belgijskog Federalnog javnog servisa i belgijske vanjskotrgovinske i razvojne Agencije uz veliki broj uvaženih zvanica kao što su zamjenik premijera i ministra vanjskih poslova Kraljevine Belgije Didier Reynders, glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon, glavni tajnik Vijeća Evrope Thorbjorn Jagland, šef Komisije afričke unije Nkosazana Dlamini-Zuma, glavni tužilac Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju Serge Brammertz i 32 ministra vanjskih poslova.
Izlaganje dr. Lagumdžije na Međunarodnoj Konferenciji o prevenciji genocida prenosimo u cijelosti:
"Dolazim iz zemlje gdje se “nikad više” ponovo dogodilo u srcu Evrope pred očima međunarodnih institucija i uprkos mehanizmima koje su imali i koji jednostavno ništa nisu uradili ne samo da spriječe, već nisu ni vidjeli i tako, na kraju, nisu ni zaustavili genocid.
Početkom 1992. godine ljudi sa “pogrešnim”, “različitim” identitetom u Prijedoru su nosili bijele trake oko ruke. U ljeto te godine, koliko do danas znamo, oko 700 ljudi sa bijelim trakama su završili u masovnoj grobnici Tomašica. Bio je to početak onoga što je okončano nakon tri godine u Srebrenici, kao posljednjoj sceni zločina koji se zove genocid, i to ne samo u BiH, već i u Evropi, krajem dvadesetog stoljeća.
Zato ovde postavljam tri pitanja: zašto, kako i šta moramo uraditi da se ovakve stvari ne dogode nikome nikada više.
Samo serija koordiniranih mehanizama: prevencija, pravda i suočavanje sa istinom, može dovesti do pomirenja i normalizacije života žrtava i njihovih porodica, kao i nevinih članova porodica zločinaca.
U mjeri u kojoj vrijednosti zajedničkih društava, ujedinjenih u različitostima gube bitku protiv podijeljenih društava i segregacije, u toj mjeri dobijamo jasan signal da genocid dolazi na plodno tlo.
Postojeći globalni mehanizmi očigledno nisu dovoljni za jasno predviđanje, sprečavanje i na kraju kažnjavanje potencijalnih organizatora i izvršioca genocida.
Zbog toga moramo imati efikasne pravosudne mehanizme koji će dokazati da je pravda istina u akciji. Pošto negiranje genocida nije ništa drugo već nepravda u akciji, moramo kazniti to negiranje radi sprečavanja novog.
Kako bi spriječili negiranje genocida i došli do pravde koja je rezultat istine, moramo svi promovirati, obrazovati i podržavati vrijednosti i snage zajedničkih društava, umjesto što mirno posmatramo snage podjele i segregacije koje vode ka kriminalu i novim zločinima, uključujući i genocid.
Zato moramo pokazati da, mi koji dijelimo iste vrijednosti, to isto mislimo, govorimo i radimo.
Nećemo doći u nepriliku zato što nešto ne znamo, već zbog onoga što mislimo da sigurno znamo, o bilo čemu pa tako i o genocidu, a da to jednostavno nije tako.
Koristim ovu priliku da pozovem naše domaćine, EU i UN da na ovim osnovama naprave prve korake koje mi u BiH, sa svojim iskustvom, možemo i moramo da podijelimo sa vama. Da radimo zajedno sa jednostavnom željom da se ništa slično kroz šta smo mi prošli ne dogodi nikome.
Pozivam vas da sa EU i UN startamo sa pilot projektom koji će pratiti tragove sjemena segregacije i podijeljenih društava, kroz uočavanje i evaluaciju govora mržnje i negiranja genocida, kao jasnih signala ili neke vrste sistema ranog prepoznavanja uslova koji prijete da se okončaju sa genocidom.
Pozivam vas da promoviramo pravdu kao istinu u akciji.
Pozivam vas da kažnjavamo negiranje genocida kao pravdu u akciji.
To je jednostavan način da spriječimo zločin i genocid.
To je jedini način da zaustavimo, ko zna gdje ponovo, neki novi put od “bijelih traka” i Tomašice do zadnjeg ožiljka u dvadesetom stoljeću na licu međunarodnih institucija koji se urezao 1995. u Srebrenici”.