Anatemiše i ono što se dizajnom ne uklapa u zamišljeni okvir, mada joj čak ne mora stojati ni na putu. Mali primjer za to je Abu Hamza a veliki primjer je Tarik Sadović.
Šta povezuje ova dva čovjeka? Pa demokratija, ta Bušova. I jednog i drugog se sklonilo na pokaz prstom, neko nazvao i rekao da smeta; bez krivice, bez argumenta kojeg bi pametan insan mogao da shvati ili prihvati. A široka je skala između ova dva čovjeka: iznad Sadovića, po socijalnom i političkom statusu, nema još puno kandidata, a tako niti ispod Abu Hamze.
Što će reći da smo skoro svi mi potencijalno u tom bubnju, barem kada je o Bošnjacima riječ, ostalim ako se ne sviđa oni makar imaju nekakvu polušansu da pribjegnu u evropskim granicama omeđenu demokratiju, no ne i Bošnjaci, njima nit je otić nit ostajat.
A, šta je dovoljno da budeš kriv u Bošnjaka - da krivo razmišljaš, ili samo da razmišljaš? Pa zavisno kako postaviš stvari, ali evo u slučaju Abu Hamze dovoljno je i samo da drugačije izgledaš.
Terorizam je jedan od najtežih zločina koji se, istini za volju, može pojaviti i pojavljuje u raznim geografskim i idejnim/ideološkim okruženjima, no da bi se nekog poglavce optužilo za taj, ili za bilo koji drugi zločin, a ne kamoli procesuiralo, nužno je imati dokaze. Najgora i to utvrđena krivica Abu Hamze je to što za njega nema nikakvih dokaza; prosječan građanin BiH je vjerovatno krivlji od njega jer je barem nekad omašio pa proletio kroz narandžasto svjetlo. On ni to.
Možda da probamo iščaprkati kakvu nazor logiku: Muamer Topalović je osuđen za terorizam; Muamer Topalović ima bradu; Abu Hamza ima bradu - Abu Hamza je terorist. Pardon, budimo precizni, on je prijetnja sigurnosti BiH. Može, ali u tom slučaju bi trebali pripremiti i potjernicu za Miljenkom Jergovićem, i on je prilično bradat. Pa pobogu, zar se na tako bijedne grane spustio pravni sistem u kojem živimo?!
Jako me pogodilo kad sam vidio da jedno dijete, curica, izlazi u medije da moli narod da izrazi solidarnost sa njenim babom, Abu Hamzom. Iako i ona, i narod koji tu solidarnost izražava znaju da to ni najmanje ne pije vode, barem ne u našem, ovom rankovićeskom pravnom sistemu.
Abu Hamzu sam sreo namalo prije nego će ga demokratija progutat, u družbi njegovog advokata: "samo dovu Allahu", kratko je rekao, ne u očaju koji mu kao vjerniku ne priliči, ali svakako u silnoj razočaranosti. E, jadan li je i bijedan pravni sistem u kojem je zadnja, jedina pravna instanca na kojoj će čovjek pravdu tražiti - dragi Bog. A Bože dragi, Ti olakšaj svim napaćenim i obespravljenim.
Još samo da kažem da je u Abu Hamzi bilo ikakve opasnosti, po bilo koga ili šta, on je imao više nego dovoljno i vremena i prostora da tu opasnost izrazi. Pa zaboga, koliko se njegova trakavica povlači po sudovima i medijima, toliko da vjerujem, da bi na njegovom mjestu, iz revolta, ili očaja, mnogi potegli za nekom glupošću. No on ni to! E, Abu Hamza, jesi kriv, kriv si što nikako nisi kriv.
Napišite i vi tekst vama interesantne tematike i pošaljite ga na našu redakcijsku adresu [email protected]
Esma Numanović čini ljepšu stranu bh. muzike: Vjerujem da će moje pjesme doći tamo gdje je potrebno
