Prema njihovim riječima, Jurišić je sada smješten u bolju zatvorsku jedinicu u kojoj je sastav zatvorenika multietničan, što je dobro za njega.
Za razliku od ranijih posjeta Jurišić je ovaj put, kako su naveli, ostavio utisak da se fizički i psihički dobro osjeća, da ima snažnu volju i nadu da će konačno izaći iz zatvora. Mnogo piše, posebno poeziju, stvarajući tako svoju oazu u pokušaju da ostane razuman u svemu što mu se dešava već tri godine.
Još uvijek je u totalnoj informativnoj izolaciji, pisma koja dobija cenzurisana su, tako da se mnogo zanima za Tuzlu i sve što se dešavalo u njegovom odsustvu te zahvaljuje svima koji ga nisu zaboravili, koji mu šalju pisma i onima koji suosjećaju sa njim.
"Jurišić je dobro i sanja Tuzlu. Zamolio je sve njegove prijatelje koji su dobili poziv, da se odazovu na suđenje i da kažu šta se dogodilo 15. maja 1992. u Tuzli pred Apelacionim sudom u Beogradu", rekao je Sinan Alić, predsjednik Fondacije.