{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Još jedna 'žrtva' bh. ambasade u Americi

S
25.5.2009. u 07:42
0
50
Još jedna 'žrtva' bh. ambasade u Americi
0
Još jedna 'žrtva' bh. ambasade u Americi
Nakon našeg jučerašnjeg teksta o bahatom ponašanju službenika ambasade BiH u SAD-u, stigle su nam brojne reakcije. Jedna od njih je od našeg sugrađanina E.B. koji je u svome dugom e-mailu opisao slične stvari koje je doživio sa istom ambasadom, dok je još kao student boravio u Americi i pokušavao da sredi vlastite dokumente. Pročitajte još jedno traumatično iskustvo sa domaćom diplomatijom u najmoćnijoj zemlji svijeta.
'Dok sam boravio u Saveznoj državi Pennsylvaniji na studentskoj vizi i pohađao univerzitet, pasoš mi je istekao te sam pokušavao da ga obnovim. Prvo sam dva dana pokušavao da dobijem nekoga na telefonski broj objavljen na stranici ambasade. Slično iskustvu gospodina Begića, nikada niko nije odgovorio na poziv (pokušavao sam zvati u čitavom spektru radnih sati) osim automatske sekretarice koja nije bila od nikakve pomoći (pretjerano generalizovane informacije i duga lista država). Napokon sam ostavio poruku na automatskoj sekretarici, pitajući na koji način mogu da izvadim novi pasoš i koji su mi dokumenti potrebni, uz puno ime i kontakt informacije. Po mom sjećanju, mislim da je prošlo nekoliko dana u toku kojih nisam primio poziv od ambasade. U toku tih par dana, poslao sam email na [email protected] koji je istog dana vraćen zbog punog inboxa. Nakon toga sam poslao još jedan email na [email protected] sa istim pitanjem i kontakt informacijama koji nije vraćen ali odgovor ni putem emaila nikada nije stigao. U očajanju sam nazvao broj konzularnog centra u Chicagu (koji opslužuje savezne države na zapadu Sjedinjenih Država). Mislim da sam iz prvog pokušaja dobio osobu koja mi je, (na moje cinično iznenađenje) pristojno i ljubazno porvrdila da aplikacija za novi pasoš mora ići preko konzularnog centra u Washingtonu budući da boravim u Pennsylvaniji. Jedini savjet koji mi je ta osoba dala jeste da ostavljam poruke sve dok me neko ne kontaktira, jer su vjerovatno prezauzeti.

Mislim da sam nakon toga napisao pismo koje sam poslao poštom na adresu ambasade sa istim pitanjem, kontakt informacijama, i kratkim sinopsisom mojih uzaludnih nastojanja da dobijem nekoga u ambasadi. Ne sjećam se tačno koliko je vremena prošlo i koliko sam dodatnih poruka ostavio, ali sam u dogledno vrijeme primio kovertu putem pošte od bosanske ambasade u Washingtonu u kojoj sam našao jedino formular - zahtjev za izdavanje pasoša - bez bilo kakvog objašnjenja, izvinjenja, niti uputa vezanih bilo za ispunjavanje formulara, bilo za dodatne dokumente koji su potrebni! Ne mogu da se sjetim da li su uputstva za pasoš trenutno na stranici ambasade bila objavljena i 2007.

Bespotrebni put u Washington

Budući da je bilo nemoguće dobiti bilo koga, te da sam sam imao par dodatnih pitanja zbog kojih mi nije padalo na pamet slati popunjen formular i vitalne dokumente putem pošte bez potvrde prijema (viza mi je isticala za dvadesetak dana u roku kojih sam morao napustiti zemlju; nisam bio siguran koliko traje proces izdavanja pasoša; itd.) odlučio sam da lično posjetim ambasadu.

Nakon otprilike 590 km puta i preko šest sati vožnje iz mjesta u kojem sam boravio (za usporedbu približno daljini od Sarajeva do Maribora u Sloveniji), u ambasadi me je slijedećeg jutra dočekala gospođa koja je ulazeći u sobu prije pozdrava rekla (parafraziram) "Pa niste morali dolaziti. Mogli ste ovo završiti putem pošte!". Ime gospođe sam zaboravio.

Ukratko, ne znam da li je situacija simptomatična za bosanski mentalitet koji nalaže da se pred strancima pokušavamo predstaviti u najboljem mogućem svjetlu, a jedni druge tretiramo kao građane drugog reda (jer zaboga, navikli samo da budemo tretirani na taj način). U ovom slučaju, nije me briga kako uposlenici naše ambasade predstavljaju zemlju pred svijetom. Ali me jeste briga da naši građani koji borave u Sjedinjenim Državama moraju da trpe bahatost i nekompetentnost (postoji li gora kombinacija?) uposlenika ambasade pored činjenice da bi veliki broj bosanskih diplomaca sa američkih univerziteta mogao da radi posao stravično efikasnije.

P.S. Na stranici ambasade postoji link "Immigration Attorneys" koji vodi do komercijalne web stranice firme Serifovic Law. Kako advokatska firma može zaraditi privilegiju da bude (jedina i bez odricanja odgovornosti) reklamirana na zvaničnoj stranici ambasade?

Čitatelj E.B iz SAD-a

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: