Izaziva li vlast sindrom Rio Tinta u Sarajevu: Vodozaštitna zona između vlasništva i javnog dobra

"Moramo ih razuvjeriti te ponuditi rješenja i argumente", dodaje.

Potcrtao je da trenutno stanje ne može ostati. Sugerisao je općinskim vijećnicima da zemljište ne nazivaju atraktivnim, već da ga predstavljaju kao privatno zemljište te da su ljudima uskraćena osnovna ljudska prava. Kako je kazao, to je argument koji ne može osporiti struka.

U Eko akciji su oštro kritikovali kantonalnog premijera zbog rečenog, kao i samu tematsku sjednicu Općinskog vijeća Ilidže.

"Održavanjem posebne sjednice je ozvaničen još jedan pokušaj da se obuhvat zone dramatično smanji da bi se preostalo zemljište moglo pustiti u prodaju i gradnju. Sramnu ulogu na ovoj sjednici je odigrao Edin Forto. O pravu na pitku vodu za građane nije bilo ni riječi", naveli su u Eko akciji.

Šta je vodozaštitna zona

Zakonom je određeno da postoje četiri vodozaštitne zone s obzirom na njihov značaj za snabdijevanje stanovništva pitkom vodom. Prva vodozaštitna zona je najzaštićenija od aktivnosti kojima se ona može ugroziti. Za drugu također postoji stroga zaštita, za treću postoji umjerena zaštita, dok za četvrtu postoje preventivna ograničenja.

Profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu (PMF UNSA) Edin Hrelja je napomenuo da se vodozaštitne zone utvrđuju naučnim elaboratima, a kako bi se smanjio potencijalni rizik zagađenja vode.

"To se prije svega odnosi na prvu i drugu vodozaštitnu zonu, jer su direktno vezane za izvorišta, dok treća i četvrta obuhvataju širi pojas", dodaje.

Ukazao je na to da se dešava da se ne poštuje ono što je propisano zakonom o vodozaštitnim zonama. Podsjetio je da je prva vodozaštitna zona najčešće ograđena kako bi se zaštitila od različitih aktivnosti. Jedna takva zona jeste Vrelo Bosne. Od ovakve ograđene zone građevine moraju biti udaljene najmanje deset metara.

Druga vodozaštitna zona je ona u kojoj je potrebno 10 dana tečenja do vodozahvata, a treća je ona u kojoj je potrebno 50 dana tečenja do vodozahvata.

"Četvrtom vodozaštitnom zonom se smanjuje rizik zagađenja te podrazumijeva širu zonu u odnosu na treću vodozaštitnu zonu. Podrazumijeva prostor od granice treće vodozaštitne zone do hidrogeološke granice samog izvorišta. Time se onemogućavaju negativni učinci po prvu vodozaštitnu zonu", obrazložio je Hrelja.

Ukazao je na to da prva vodozaštitna zona ne mora značiti da je najbogatija pitkom vodom, ali da to znači da se tu pojavljuje pitka voda - izvori i bunari.

"Pitkom vodom je bogat i širi prostor kroz koje se ona procjeđuje. Kasnije se ona javlja na vodopropusnom području", naveo je.

Da li su vodozaštitne zone zaista ugrožene

Kao primjer vodopropusnog područja je istakao Vrelo Bosne čija voda dospijeva od Bjelašnice i Igmana. Zbog toga je važna zaštita svake vodozaštitne zone. Govoreći o Vrelu Bosne, osvrnuo se na upozorenja o tome da voda ovog vrela nije za piće, kazavši da se upozorenje odnosi na tok Bosne od izvorišta te da je to posljedica geološke strukture terena kroz koji se ulijevala kontaminirana voda.

Hrelja smatra da su utemeljena upozorenja o tome da su vodozaštitne zone u Sarajevu ugrožene, prije svega građevinskim poduhvatima. Podsjetio je da na to upozoravaju naučnici i oni koji se bave prostornim planiranjem.

Upozorio je da se tokom građevinskih radova ispiru površine te da kasnije kontaminirana voda dospijeva do izvorišta. Napomenuo je da je na Bjelašnici i Igmanu izgrađen veliki broj građevina, a da pri tome nije riješeno pitanje kanalizacije.

"Otpadne vode s tog područja završava u jamama, voda se procjeđuje i dolazi do naših izvorišta. Istraživanjima je utvrđeno da su pojedina izvorišta zagađena bakterijama, kao što su streptokok i ešerihija koli", dodaje.

Sagovornik Klix.ba je ukazao na to da se vodozaštitne zone ne ugrožavaju samo građevinskim radovima. Kao aktivnosti koje mogu biti opasne istakao je i one poljoprivredne. Upotreba hemikalija potrebnih u poljoprivredi može kontaminirati vodu.

Poručio je da se vodozaštitne zone moraju tretirati isključivo na naučnim osnovama, a ne na nečijim interesima. To se odnosi i na samo utvrđivanje obuhvata vodozaštitne zone.

"Otkup zemljišta je opravdana i odlična investicija"

Kantonalni premijer Forto je ocijenio da bi bio potreban veliki novac za otkup privatnog zemljišta na kojem se nalazi vodozaštitna zona. Za Hrelju je opravdano dati veliki novac za otkup privatnog zemljišta na kojem se nalazi vodozaštitna zona. Razlog zašto tako misli je jednostavan - voda je neprocjenjiva. S klimatskim promjenama njen značaj će biti još veći. Podsjetio je i na to da je vrlo teško kontrolisati aktivnosti na privatnom zemljištu te da je zbog toga problem utoliko veći.

"Kada bi se to otkupilo, onda bi to bila potpuno opravdana i odlična investicija, koliko god da košta. To je jedini mogući način da zaštitite pitku vodu. Ako se to ne uradi, onda ne možete potpuno kontrolisati aktivnosti", rekao je i ocijenio da se može sukcesivno otkupljivati.

"Rijeke pretvaramo u kanalizaciju"

Također je upozorio da smo već svedeni na minimalne količine vode koja se može konzumirati. Shodno tome, opasnost je utoliko veća ako se ovaj resurs ne zaštiti. Kako se zaista ophodi prema njemu, naveo je to da su vodotoci rijeka izvan prve kategorije neupotrebljivi. Između ostalog, više se ne mogu koristiti ni u poljoprivredi. Samo se vodotoci prve kategorije u kojima je količina vode mala mogu koristiti za vodosnabdijevanje.

Profesor Hrelja je ukazao i da su jezera sve više ugrožena. Prema njegovim riječima, desit će se da će riječni tokovi isključivo biti kanalizacione mreže. Također je napomenuo da Bosna i Hercegovina nije toliko bogata zemlja vodom koliko misle njeni građani. Svrstava se u red zemalja srednje bogatih vodom.

S obzirom na značaj vode, javnost neće ostati nijema na šta god se vlast odluči. Da je voda vrlo osjetljivo pitanje i crvena linija pokazalo se na primjeru kompanije Rio Tinto u Srbiji.