Čojstvo i junaštvo
0

Hrvatska krava i bosanska glava

Sarajevo-x.com
I dok susjedna Republika Hrvatska od Crne Gore naplaćuje ratnu štetu, čak i za krave koje su uništene tokom rata, Bosna i Hercegovina nikako ne može da postigne pravdu za porodice ljudi koje je crnogorska vlast deportovala Karadžićevoj vladi i kojima se gubi svaki trag. Oni kojima se ušlo u trag, pronađeni su jedino u masovnim grobnicama. A, inače, sve je u redu između naše dvije zemlje, kaže ministar Sven Alkalaj.

Piše: Asim Bešlija

Sastali se prije nekoliko dana u Sarajevu ministri vanjskih poslova BiH i Crne Gore, Sven Alkalaj i Milan Roćen, i nakon diskusije o raznim pitanjima, zaključili kako između ove dvije zemlje nema otvorenih pitanja te da je sada sve stvar unapređenja saradnje. Kao da se obraća ljudima sa amnezijom a ne onima kojima su rane još uvijek otvorene, crnogorski ministar Roćen je gordo i ponosno izjavio:

"U odnosima između BiH i Crne Gore ide sve onako kako smo zamislili i ima malo zemalja, ne samo u regionu nego i u širem okruženju koje se mogu pohvaliti odličnom saradnjom i velikom mogućnošću za unapređenjem bilateralnih odnosa."

Dvije zemlje tako planiraju, obavijestili su nas ministri, da potpišu niz sporazuma o saradnji i regulišu pitanja poput granice i dvojnog državljanstva. Nigdje ni riječi o ljudima koje je crnogorska vlast početkom rata u BiH lovila po svojoj teritoriji i izručivala mašineriji smrti, 'legalnim' vlastima Republike Srpske.

I dok neki ganjaju državljanstva i potpisuju sporazum o granici, zaboravljaju pri tom da je ta granica u relevantno doba bila poput vjetrometine, otvorena za sve i svašta, pa i vikend pljačkaše koji su iz Crne Gore dolazili pomagati braći u Bosni, a kući se vraćali obogaćeni za opljačkano pokućstvo ljudi koji su protjerani ili ubijeni. Naravno, o tim stranama crnogorskog junaštva sporazuma nema, niti će ga biti, kako je krenulo.

Porodicama iz istočne Bosne, koje još uvijek vode sudske sporove i tuže susjednu državu, valja pronaći kosti svojih najmilijih, a o kažnjavanju onih koji su ih u kosti pretvorili, iluzorno je i razmišljati.

Sva ova priča godinama je daleko od idile dvojice ministara koji su negdje u svojim glavama valjda već negdje stigli do Evropske unije, pa im se mrsko vraćati. A, kada se svi ovi silni sporazumi potpišu, vjerovatno će i žrtve i njihove porodice, jednom i zauvijek biti zaboravljene jer vrijeme je, je li, da prošlost ostavimo iza sebe i okrenemo se budućnosti. No, pitanje je – šta ćemo sa kostima? Hoće li se ko izviniti? Možda predsjednik Milo Đukanović kojeg očekujemo u Sarajevu? Ko će platiti ratnu štetu našim porodicama? I na kraju, možda su sve ovo pitanja za jedan poseban sporazum. Onaj u kojem će se Crnogorcima sve otvoreno reći u lice. No, takav, dok je sadašnje postavke vlasti, očito neće biti potpisan.

Hrvatska krava – žrtva rata

Zapadni susjedi to bolje rade i to na mikro planu. Općina Konavle je uspjela od Crne Gore naplatiti skoro 400.000 eura odštete zbog toga što su zbog pohoda agresorske JNA 1991. godine, na farmi Grude uništene krave. Njih 650. Nije se ovo desilo neki dan, nego prije tri godine!

Hrvati tu nisu stali. Odštetu od Crne Gore traže i dubrovački hotelijeri koji su bili uviđavni pa su predložili da, ako Crnogorci nemaju para, neka im ustupe dio vlasništva nad hotelima na crnogorskom primorju.

Ratna šteta na području Konavla procijenjena je na 100 miliona eura a Crnogorci su prije nekoliko godina pristali da isplate za početak 1,4 miliona eura. Tu je i milion eura za štetu na dubrovačkom aerodromu koja je procijenjena na 25 miliona. I tako dalje. Poenta ovog primjera je da euri stižu onda kad moraju, kao priznanje da je Republika Crna Gora, ravnopravno sa Srbijom, napadala Hrvatsku.

Država BiH, kao što je rečeno na početku teksta, ima gotovo savršene odnose sa Crnom Gorom i nema otvorenih pitanja, pa će lako preći preko ovih par sitnica kao što su ratna odšteta, izvinjenje, odgovornost za smrt bh. državljana i slično. Državu BiH ne zanimaju njeni građani, oni koji su negdje pod zemljom i njihova rodbina, već slaganje sporazuma koji se kod nas već kao po tradiciji skoro nikako ne provode. Vlasti ove zemlje šute. Istražni organi šute. Svi ostale šute. Bol i traganje za istinom spalo je na pleća porodica čije su članove poput vještica onomad lovili crnogorski policajci. Ako ne vjerujete, slobodno pogledajte film 'Karneval' autora Alena Drljevića ili pročitajte knjigu 'Kobna sloboda' Šekija Radončića. Sve će vam biti jasno. Osim, šta to rade naše vlasti.