Fikret Kubat, direktor Roditeljske kuće o izazovima tokom pandemije i izgubljenim herojima u Italiji
S Fikretom Kubatom, direktorom Roditeljske kuće u Sarajevu, razgovarali smo o izazovima s kojima su se susreli tokom pandemije. Govorio nam je o tome kako je herojima koji se već dovoljno bore s teškim životnim problemima bilo suočiti se s još jednim gorućim problemom na globalnom nivou.
"Vodeći se sličnim iskustvom kao roditelj djeteta koje je liječeno od raka, znam koliko smo morali voditi računa o higijeni, čuvanju od virusa i bakterija. Ovo nam je došlo kao nešto poznato. Ipak, naša djeca su u rizičnoj grupi i postojao je veliki strah. Važno je bilo ne dozvoliti da virus uđe u odjeljenje u Roditeljsku kuću u Sarajevu i Tuzli. To je bio prioritet svima nama i medicinskom osoblju i nama iz udruženja. Hvala Bogu u tome smo uspjeli", govori nam Kubat.
Liječenje djece, nastavlja, nije prekidano ni u jednom momentu, a na raspolaganju su im bili svi potrebni lijekovi.
"To je bio naš najveći strah, šta ukoliko se desi nedostatak lijekova? Mi iz udruženja apleujemo da treba naći rješenje za Zakon o javnim nabavkama o kojem se puno priča proteklih dana. Naša djeca već duže vremena imaju probleme s tim, kao i svi onkološki pacijenti. Tenderi padnu, to dugo traje, a bolest ne može čekati. To su esencijalni lijekovi, treba iznaći rješenje za takve stvari", apeluje Kubat.
U trenucima kada je pandemija bila u jeku bilo je važno, kaže nam Kubat, pružiti podršku roditeljima čija djeca boluju od raka i dati im do znanja da nisu sami.
"Razmišljali smo u dva smjera. Imali smo dječicu koja su trenutno na liječenju na odjeljenjima u Sarajevu i Tuzli i djecu koja su na kućnom liječenju. Tako da je bio cilj i njih zaštititi. Pokušali smo dati smjernice roditeljima kako da zaštite sebe i djecu, poslali smo im higijenske potrepštine, stavili im na raspolaganje dva psihologa i socijalnog radnika, dali im do znanja da nisu sami u ovim teškim momentima. Međutim, ono što je posebno fasciniralo sve nas jeste činjenica da su roditelji i u tako teškim trenucima bili pozitivni. Njihovi odgovori su bili da su već prošli izolaciju, toliko boravka u bolnici, djeca su bila zakovana za krevete. Zbog svega, izolacija im nije teško padala", govori Kubat.
No, posljednja dva mjeseca ono što je svima izazvalo knedlu u grlu jeste gubitak dva heroja u Italiji.
"Imali smo dječicu koja su bila na liječenju u inostranstvu, u Turskoj i Italiji. Nažalost, tokom pandemije desila su se dva smrtna slučaja u Italiji. Bile su zatvorene granice i bilo je teško organizovati da se to dvoje heroja koji su nažalost izgubili bitku dostojanstveno sahrane u svojoj zemlji. To je bilo najteže za sve nas", teška srca priča Kubat.
Konstatuje kako koronavirus nije promijenio tok obolijevanja djece od malignih bolesti. Naprotiv...
"Bez obzira na koronu, život ide dalje. Nažalost, u posljednjoj godini imali smo puno više djece koja su oboljela, a jedanaestero djece je izgubilo bitku od ove teške bolesti", govori.
Ono što je bilo ključno u prevazilaženju teških trenutaka bila je, govori, dobra organizacija.
"Na početku pandemije napravili smo reorganizaciju, stavili smo prioritete i pokušali da vidimo u ovim izazovima kako da prevaziđemo sve ovo, da spasimo šansu, da ni u jednom momentu ne smijemo našu misiju dovesti u pitanje, a to je pružiti trajnu i cjelovitu, aktivnu podršku. Kada nema sredstava, često organizacije padnu u neku zamku pa ostanu same sebi svrha, kad moraju spašavati svoja radna mjesta, to se dešava u krizama. Ali mi smo se dobro organizovali, nismo upali u tu zamku. Na prvom mjestu su nam bili djeca i roditelji, dogovorili smo se da ćemo svi ako treba zajedno nositi teret krize. Kada smo poslali naše izvještaje u CCI (Childhood Cancer International), Međunarodnu konfederaciju udruženja roditelja, navedeni smo kao primjer udruženja na koji način odreagovati u toku ove pandemije", s ponosom ističe Kubat.
Njihovi strahovi kao organizacije koja radi velike poslove i projekte bili su, dodaje, da će nevladin sektor biti zakinut u smislu da će svi granotovi biti izloženi rebalansu budžeta.
"Zbog toga smo odmah uputili pisma kantonalnim vladama da ne zaborave ranjive kategorije i Udruženja koja zaista rade. Vlast mora ozbiljno shvatiti nevladin sektor kao treći stub društva koji je veoma bitan i biti svjesni da nas mali heroji trebaju", govori Kubat.
