{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Džebrail Bajramović, čovjek s ambicijama: Zašto želim biti predsjednik

18.7.2014. u 12:57
213
73
Džebrail Bajramović, čovjek s ambicijama: Zašto želim biti predsjednik
213
Džebrail Bajramović, čovjek s ambicijama: Zašto želim biti predsjednik
Potpredsjednik Stranke dijaspore BiH Džebrail Bajramović kandidat je stranke za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. U razgovoru za Klix.ba Bajramović je govorio o planovima za predizbornu kampanju, a eventualnoj pobjedi na izborima, ali i o prutukandidatima.
Zašto ste se kandidirali za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH?

Strategija stranke dijaspore BiH se zasniva na korijenitim promjenama kako na personalnom tako i na organizacionom planu. S te strane stav rukovodstva SDBiH je da, ako želimo ponuditi istinske promjene u državi, onda to moraju biti promjene na svim nivoima vlasti.

Godinama smo svjedoci predizborne, izborne i postizborne retorike koja se ponavlja, ne nudi ništa novo i konkretno, isti ljudi skoro da su formirali političke korporacije i upravljaju državom kao sa privatnim vlasništvom, a građane su stavili u podređeni položaj nudeći im da žive tj. preživljavaju na rubu egzistencije od izbora do izbora. U odjeku svih tih potreba savremenog društva i potrebe jedne nove i zdrave snage koja će istinski pristupiti vođenju države, donesena je odluka o mojoj kandidaturi.

Moj moto je 4R (red, rad, reforma, razvoj) to je recept uspjeha i brzog ulaska BiH u EU kao preduslova za stabilnu i nadasve održivu ekonomsku i političku poziciju BiH u odnosu na države regiona.

Zašto mislite da baš Vi trebate voditi Bošnjake, ali i cijelu zemlju?

Moj izabor za člana Predsjedništva BiH donio bi osvježenje na političkoj sceni ali i na ekonomskom planu, a mogu slobodno istaći i na međuljudskom. Svjedoci smo da se umjesto demokratije u BiH skoro do savršenstva u političkim krugovima, od vrha pa do lokalnog činovnika, razvila "kleptokratija". Mislim da ostali kandidati imaju kvalitete, ali da su protkani ličnim interesima, osvetničkim manirima, egoizmom i željom da po svaku cijenu vladaju, pa čak sakrivajući se iza vjerskih i patriotskih izliva.

Džebrail Bajramović
Džebrail Bajramović
Kazali ste ranije da dijaspora predstavlja ogromnu finansijsku, intelektualnu i političku snagu s više od milion ljudi naseljnih širom svijeta. Na koji način to konkretno može pomoći Bosni i Hercegovini?

Kad je u pitanju konkretna pomoć dijaspore na finansijskom planu onda možemo govoriti o relevantnim podacima od strane guvernera Centralne banke Kemala Kozarića a koji govore o godišnjem prilivu preko tri milijarde KM direktnog novca preko transakcijskih računa u BiH, ovdje nisu uračunati novci koji se daju u ruke rodbini, te silne novčane humanitarne akcije čiji smo svakodnevni svjedoci. Naravno, nisu samo novčani iznosi važni za mjerilo važnosti naše dijaspore, ovdje moramo napomenuti važnost lobiranja intelektualnih krugova iz reda dijaspore koji se godinama bore za istinu o ratu i genocidu u BiH, te za bržu integraciju naših iseljenika u velike kompanije, i što je još važnije, u političke krugove same EU. To je snaga koja održava socijalni mir u BiH, a stalnim lobiranjem održava i pažnju EU i UN-a na potrebu angažovanja međunarodne zajednice na traženju rješenja i skidanja okova sa BiH zvanih Dayton.

Ne smijemo zanemariti činjenicu da je dijaspora ogromna. Preko milion naših
građana nalazi se van BiH, to su građani sa pravom glasa, ali to pravo im je oduzeto diskriminatorskim zakonom o aktivnoj registraciji. Te glasačke snage svjesne su vladajuće stranke u BiH ali upravo iz straha glasova koji bi zasigurno uveliko utjecali na politički ambijent, donijet je pomenuti zakon, a najbolji primjer posljedice tog zakona je broj glasača iz dijaspore. Do kraja 2002. godine je bio preko 250.000. Odmah poslije donošenja zakona ta brojka smanjila na 30.000 glasača, pa i manje.

Koliko je dijaspora zainteresirana za izborni proces?

Ovih zadnjih mjeseci Stranka dijaspore je uspjela da pomogne u registraciji novih birača i nadamo se da će CIK uvesti red kad su u pitanju potvrđeni glasači i da neće bezrazložno odbijati registraciju novih birača. Moram istaći da je SDBiH bio inicijator već 2009. godine da se provede akcija registracije birača, a što je i učinjeno preko Koalicije 1. mart. To nije bila ideja Emira Suljagića već upravo ideja SDBiH, a koju j,e nažalost, Suljagić zloupotrjebio da bi pokupio lične poene i medijsku pažnju za kandidaturu ispred DF-a, i time ustvari pomogao Komšiću da još jednom pokuša da podjeli bošnjačke glasače, pošto Komšić ne može da se lično kandidira za poziciju na koju su ga upravo Bošnjaci birali.

Ovdje se postavlja moralno pitanje o pojedinim kandidatima za člana Predsjedništva čiji su igrači i za čije interese nastupaju. Mišljenja sam da će upravo odabir pravog kandidata biti od presudnog značaja za direktno ulaganje kako dijaspore tako i stranog kapitala jer povjerenje u ovdašnje političare u očima međunarodne zajednice i dijaspore je odavno potrošeno.

Kako komentirate činjenicu da mladi ljudi sve više odlaze iz zemlje? Za sada, ovdje im se ne nudi mnogo? Nema zaposlenja, nema jednostavno nade da će biti bolje?

Upravo sve navedeno u odgovorima je razlog da se naša omladina često
odlučuje na kartu bez brzog povratka. Očajno ekonomsko, socijalno, obrazovno i političko stanje je odraz nepostojanja vizije za bolje sutra nas i naše djece. Omladina danas s pravom želi da uživa slobodu izbora više nego ikad, ali taj izbor je očajan i nema perspektivu u BiH. I ono malo radnih mjesta koja se osiguravaju su unaprijed rezervisana za daidžiće i amidžiće i podobne operativce tako da omladina sve češće upire pogled u primamljivi ambijent tržista rada u EU.

Naša mladost je naša nada i garant opstojnosti BiH. To je naš kapital koji moramo
zadržati u granicama BiH ali sa aktualnim i vječitim političkim vladarima i političkim
đuturumima teško da uspijemo, naravno ako to upravo naša mladost ne bude prepoznala i kaznila na narednim izborima.

Imamo slabu ekonomiju, političku nestabilnost do krajnjih granica...Čemu se možemo nadati od oktobra?

Od oktobarskih izbora se mnogo očekuje, SDBiH će zasigurno biti jedan od političkih subjekata koji će dobiti povjerenje glasača i s te strane naravno i veliku odgovornost da pokuša provesti mnogobrojna obećanja koje su dale druge stranke u dosadašnjim izbornim utrkama. SDBiH će raditi zajedno sa ostalim probosanskim snagama na izgradnji stabilne i respektabilne države, države svih njenih građana sa fokusom na ekonomiju i stabilan poslovni ambijent koji će omogućiti upošljavanje armije nezaposlenih, demobilisanih i drugih zaboravljenih kategorija.

Otvaranjem javnih radova na cijelom području BiH steći će se povjerenje stranih ulagača koji žele da vide suradnju preko entitetskih linija jer to daje sigurnost investicija, formiranjem fondova dijaspore omogućit će se stalni priliv sredstava ali uz garanciju države kroz posebno donesene zakone o zaštiti investicija tj. kapitala.

Džebrail Bajramović
Džebrail Bajramović
Istovremeno, BiH je na repu evropskih integracija, iza Alabanije, u izolaciji... Kako pokrenuti zemlju?

Činjenica da BiH zaostaje u utrci za prijem u EU nije bez odgovora. Za spor napredak ka euroatlanskim integracijama kriva je kako domaća aktualna vlast, a tako i nespremnost same EU na konkretnu primjenu jednakih prava prema zamljama regiona. Stiče se dojam da EU kažnjava BiH, a nagrađuje okruženje sa puno više novca i pažnje nego samu BiH koja je bila žrtva, upravo agresije i pasivne posmatračke politike EU u ratnim i poratnim godinama.

Vrijeme čini svoje, a rat i ratna dešavanja su iza nas ali naši političari još uvijek žive u prošlosti i drže ovaj bosanski narod u okovima podjela i nacionalizma, što je recept za održavanje vlasti, ali i recept za disoluciju BiH. Stranka dijaspore ne može dozvoliti i pasivno posmatrati svojatanje domovine od strane susjeda i domaćih izdajnika. Zbog tog razloga smo tu sa građanima da mijenjamo stanje, i to već na narednim izborima u oktobru 2014. godine.

Kako ćete se nositi sa kandidatima poput Izetbegovića, Radončića, Cerića, Halilovića...?

Mislim da svako ima svoje viđenje BiH i da svaki čovjek ima demokratsko pravo da se kandidira. Dobro bi bilo da se kandidati napokon prestanu baviti jedni drugima i okrenu viziji za bolje sutra. Nažalost, neki od kandidata već sada nagovještavaju neke lične, pa čak i prjeteće hirove koji nemaju blage veze sa potrebama i željama građana BiH.

Volio bih da je i jedna žena kandidatkinja za bošnjačkog člana Predsjedništva, jer žene također imaju kapacitet i nadasve upornost i dosljednost za sprovođenje zacrtanih ciljeva, a što se ne može reći za pojedince iz ove skupine kandidata.

Volio bih, također, da mladi ljudi pobijede na izborima bez obzira jesu li kandidati za Predsjedništvo ili na kantonalnom nivou i volio bih da glasači ne glasaju po preporuci, već po vlastitoj savjesti i da biraju one koji ne žude za vladavinom.
Izgleda da je u BiH mnogi pate od neizlječive bolesti za vlašću kao instrumentom ličnog dokazivanja i međusobnih podmirivanja.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: