Rodni list države BiH u Rusiji
24

Država godinama ne radi ništa na vraćanju Povelje Kulina bana BiH

FENA
Povelja Kulina bana, koja će 29. augusta napuniti 823. godinu od izdavanja, dokument koji svjedoči o državnosti Bosne i Hercegovine još uvijek se čuva daleko od njegove rodne zemlje, pod okriljem ruske biblioteke u Sant Petersburgu i do danas ne postoji nikakva naznaka da bi mogla biti vraćena kući.

Profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Omer Ibrahimagić, u povodu ove značajne godišnjice, kazao je danas za Fenu da je Povelja Kulina bana dokument kojim je ban Kulin dao Dubrovčanima slobodu kretanja po Bosni i Hercegovini i time ih oslobodio plaćanja carine, rekavši da mogu dati novca koliko oni budu odlučili da mu daju.

"Ta povelja pokazuje da ban Kulin u tom vremenu nije ovisio o tome da li je neki drugi vladar bio nad njim nadređen, odnosno da on u to vrijeme nije bio vazal nijednom drugom vladaru, posebno kada je riječ o Vizantiji, tada najmoćnijoj državi ili nekom od susjednih vladara", ističe Ibrahimagić.

Napomenuo je da mnogi historičari Povelju smatraju rodnim listom države Bosne i Hercegovine, imajući u vidu da je pisana bosančicom, takozvanom bosanskom ćirilicom, te da je to jedini sačuvani dokument takvog državnopravnog značaja kod južnih Slavena tog vremena.

Rektor Univerziteta u Tuzli i nekadašnji ambasador BiH u Moskvi Enver Halilović, koji je tokom diplomatske misije u Ruskoj Federaciji pokrenuo priču o mogućnosti povratka Povelje Kulina bana u BiH, istaknuo je za Fenu da je u tom smislu imao razgovore s najvišim državnicima Ruske Federacije - od ministra vanjskih poslova, ministara za kulturu i obrazovanje, pa sve do predsjednika Ruske Federacije Vladimira Putina.

Razgovarao je također i s ondašnjim patrijarhom Aleksejem II, dajući mu prijedlog za razmjenu historijskih dokumenata koji se mogu vezati za Rusiju, jer su pisani ruskim pismom i na ruskom jeziku, a nalaze se u BiH.

"Međutim, u osnovi ključni problem za nepovratak, odnosno nemogućnost preuzimanja Povelje do sada je u činjenici da nikada na državnom nivou takav zahtjev nije dobio pravu podršku. Rusija taj dokument smatra jednim od slavenskih dokumenata, drugi po važnosti za historiju slavenstva. Kao zemlja koja pretendira da bude zaštitnik slavenstva smatra da je to u neku ruku i dokument koji može pripadati ili pripada i njenom širem historijskom kontekstu", pojašnjava Halilović.

Govoreći o mogućnosti otkupa takvih vrijednih historijskih dokumenata, on navodi da postoji izgrađena metodologija obračuna njihove finansijske vrijednosti, ali da je istinski problem u nepostojanju dobre volje bh. i ruske državne vlasti da se to pitanje riješi. Procjena Povelje nije rađena, ali Halilović naglašava da se mora znati da je riječ o iznimno skupim dokumentima koji se vrlo rijetko vraćaju po principu kupovine. Oni su uglavnom predmet međudržavnih dogovora i ustupaju se ili vraćaju po političkoj i diplomatskoj liniji.

"Veliki broj dokumenata koji su se u toku Drugog svjetskog rata našli u ruskim arhivima, muzejima i drugim mjestima za čuvanje posebnih dokumenata su vraćeni tim zemljama - naprimjer Njemačkoj, Poljskoj, Mađarskoj i drugim. U svim tim razgovorima vrlo aktivnu ulogu i stalne zahtjeve su slale države vlasnice tih dokumenata. Prema tome, bez ozbiljne državne aktivnosti na tom planu, ne može se faktički na drugi način ništa uraditi", zaključuje Halilović.

On podcrtava da je sva aktvinost na mogućnosti povratka Povelje Kulina bana u BiH bila lično njegova, patriotska, ljudska i profesionalna, te da je na tome radio vrlo intenzivno. Naglašava da se nakon njegovog povratka u BiH više ništa na tom planu nije radilo.