Dodik je podržavao i pravno pravdao odluke visokog predstavnika kada je imao korist
Kada je petog marta 1999. godine tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendorp donio odluku o smjeni predsjednika RS-a Nikole Poplašena, u trenutku kada je Poplašen bio u sukobu sa Dodikom, Dodiku nije to smetalo nego je i spremno podržao Westendorpa.
Podsjećanja radi, Nikola Poplašen je za predsjednika RS-a izabran na izborima 1998. godine, a smijenjen je nakon što nije želio da predloži Milorada Dodika za mandatara nove Vlade RS-a i namjere da razriješi sa dužnosti Dodika koji je u tom trenutku bio premijer Vlade RS-a u tehničkom mandatu.
U odluci o smjeni navedeno je između ostalog da je Poplašen zloupotrijebio svoje ovlasti i blokirao volju naroda Republike Srpske time što je kočio provedbu izbornih rezultata, odbijao poštivati odluke Narodne skupštine, kao i time što je konstantno djelovao s ciljem ometanja formiranja zakonite vlade koju bi podržala Narodna skupština.
"Predsjednik Poplašen je vršio opstrukciju provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir i djelovao u pravcu stvaranja nestabilne situacije u Republici Srpskoj, čime je doveo u opasnost mir kako u Republici Srpskoj, tako i u čitavoj Bosni i Hercegovini", navodi se u odluci iz 1999. godine.
Većina u Narodnoj skupštini RS-a je nakon toga glasala protiv Westedorpove odluke i podržala Poplašena, a Dodikovi poslanici su prilikom glasanja bili suzdržani.
Dodik je dao potpunu podršku odluci visokog predstavnika i ostao u premijerskoj fotelji do 2001. godine.
"Pravo je visokog predstavnika da posegne za tom odlukom, koje je dobio po Dejtonskom sporazumu, u kojem je sadržana klauzula da je on iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Nije Westendorp diskvalifikovao Poplašena već se Poplašen sam diskvalifikovao u proteklih pet mjeseci, vršeći funkciju na samo njemu svojstven način. On je ugrožavao demokratski razvoj RS, i u tom pogledu joj je nanio mnogo štete. Dobro je što je otišao", su riječi koje je Dodik rekao u intervju za novine Vreme 13. marta 1999. godine.
Iz ove izjave se vidi da prvo Dodiku nije bilo sporno pravo visokog predstavnika da donosi bilo odluke i da se visoki predstavnik nalazi iznad Ustava BiH i ustava entiteta. Dakle, Dodik je priznavao visokog predstavnika, pravo da donosi odluke te je čak visokom predstavniku u izjavi dao ovlasti koje su i iznad stvarnih pravnih mogućnosti.
Naime, visoki predstavnik nema pravo da mijenja Ustav Bosne i Hercegovine, a Dodik je tada kazao da je visoki predstavnik i iznad Ustava BiH.
Osim toga iz izjave je vidljivo da Dodiku nije bilo ni sporno da visoki predstavnik reaguje ukoliko se ugrozi "demokratski razvoj RS" i da je odluku ne samo prihvatio nego i podržavao i pravdao punog srca.
Dodik tada nije pozivao na okupljanje iza pozicije predsjednika RS-a, niti je govorio o ugroženosti Republike Srpske i kršenju Dejtonskog sporazuma.
Od 1999. godine nisu se desile bilo kakve izmjene u mandatu visokog predstavnika i tačaka na koje se visoki predstavnik pozivao prilikom odluke o smjeni predsjednika RS-a.
Dakle, iako je pravno stanje ostalo apsolutno isto promijenio se samo politički položaj Dodika i njegovo tumačenje onoga za što nema ovlasti da tumači. Ipak, Dodik bi trebao biti svjestan toga da kolokvijalna tumačenja prava ne mijenjaju faktično stanje i ovlasti koje visoki predstavnik posjeduje. Dodik pokazuje da su za njega zakoni i Ustav samo dio u političkoj igri i da je uvijek spreman ispolitizovati i ono što ne u lazi u okvire politike.
Ono što je drugačije je to što je u vrijeme Westendorpa u Bosni i Hercegovini se nalazilo više hiljada pripadnika SFOR-a i Westendorp je imao podršku Dodika to jeste političkih opcija u RS-u. U konstantnom strahu od toga da ih Dodik označi kao izdajnike opozicija u RS-u nema snage da stane iz odluka trenutnog visokog predstavnika.
