{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Bugojanski planinari nakon uspona na Mont Blanc: Ostvarili smo san

F
11.8.2013. u 16:52
1
13
Bugojanski planinari nakon uspona na Mont Blanc: Ostvarili smo san
1
Bugojanski planinari nakon uspona na Mont Blanc: Ostvarili smo san
Foto: Facebook
Vijest o podvigu grupe bugojanskih alpinista koja je august 2013. proslavila osvajanjem čuvenog Mont Blanca, planinskog masiva u Alpima, najvišeg u Francuskoj i drugog po veličini u Evropi, odjeknula je u Bugojnu i diljem BiH a čestitke im ovih dana stižu i od brojnih prijatelja izvan granica naše zemlje.
Ostvarili su svoj san a doživljeno iskustvo pamtit će cijeli život, ispričali su za Agenciju Fena Aida i Besim Muminović, koji su se u desetodnevnu turističku avanturu zaputili s prijateljima Fahrudinom Teskeredžićem-Teksom i Zoranom Čosićem, članovima Sekcije za alpinizam i sportsko penjanje Planinarskog društva "Koprivnica". U njihovom društvu bio je i mostarski alpinista Goran Vidović, član Hrvatskog planinarskog društva "Prenj 1933".

Odvažna družina krenula je iz Bugojna 26. jula, najprije do Trsta a onda do sela Stafal u italijanskoj pokrajni Aosti odakle ih je žičara podigla na 2.600 m n/m. Planinski dom Rifugio Quintino Sella na 3.585 metara bio je njihova sljedeća destinacija.

Počeli planirati prije dvije godine



Planiranje uspona na Castor, boravak u lijepo uređenom kampu sela Saint Gervais, shoping u obližnjem i puno poznatijem gradiću Chamonixu, vožnja vozom do 2.372 metara visoke stanice Nid D'Aigle , put do doma Refuge du Rousse na 3.187 metara a nakon kraćeg odmora do Refuge du Gouter na visini od 3.863 metara, smještaj u skloništu Vallot na visini od 4.300 metara i sama noć u kojoj se desio uspon na Mont Blanc, lagani povjetarac koji se povremeno povećavao na grebenima i otvorenim dijelovima, temperatura nekoliko stepeni ispod nule, vedro nebo osvijetljeno mjesečinom i zvijezdama i, na kraju, ispunjenje želje i zadovoljstvo zbog postignutog cilja, stvari su koje se ne zaboravljaju tako lako.

"Želja svih planinara je da osvoje Mont Blanc a mi smo o tome počeli razmišljati prije dvije godine. Malo je falilo da to učinimo 2012. ali smo odustali jer smo smatrali da je bolje da izvršimo temeljite pripreme što se, evo, pokazalo dobrim potezom. Znali smo da su informacije najvažnije tako da smo se dugo raspitivali gdje spavati, šta ponijeti od opreme itd. Mnoge korisne stvari dobili smo na terenskim vježbama u Sarajevskoj školi alpinizma gdje smo obučavani za ovakve vrste sportova", kaže Besim, kojem je planinarenje velika ljubav još od vremena kada je s prijateljima 1996. prvi put kampovao na Kalinu.

Prva planinarska iskustva na Kalinu stekla je i njegova supruga Aida, za koju je odlazak na Mont Blanc bio izazov koji nije htjela nipošto propustiti.

"I ja i suprug smo zaposleni u obrazovanju, on je nastavnik likovne kulture a ja predajem engleski. Kad god imamo slobodnog vremena, a sada ga imamo puno jer je ljetni raspust, organiziramo neko zanimljivo putovanje. Tako je bilo i ovaj put. Utisci su fantastični i opet bih sve ponovila", priča Aida.

Temperatura minus petnaest stepeni



U četvrtak, 1. augusta, na svojoj Facebook stranici ona je, između ostalog, napisala: "Jutros u 7.45 sati popeli smo se na Mont Blanc. Temperatura je bila - 15 stepeni i puhao je vjetar brzinom 50 kilometara na sat. Međutim, iako smo bili iscrpljeni, umorni i neispavani budući da smo u posljednjih 36 sati uspona uspjeli odspavati tek dvadesetak minuta, a mnogi od silnog uzbuđenja ni toliko, dan je bio fantastičan".

Ističe kako se posebno pripremala za "kuloar smrti“ za koji mnogi alpinisti kažu da je najteži dio uspona te da je njoj, ipak, najteže bilo proći stijenu između dva doma dugu 800-900 metara.

"Kao ženskom članu ekipe tada mi je bilo najteže jer nisam očekivala da je stijena toliko duga i zahtjevna. Radilo se o zadnjem dijelu uspona, fizički smo svi bili iscrpljeni, nedostajalo nam je kisika, zrak je bio sve rjeđi i činilo mi se da nikad neće nestati vrhova. Također, naporniji od mnogih dijelova Mont Blanca za mene je bio Castor, gdje smo na 3.600 metara bili na aklimatizaciji. Uhvatila nas je mećava, pokisli smo i bilo nam je hladno. Snijeg, vjetar i magla su nas pratili u stopu", prisjeća se Aida.

Uz zrak koji mu nije baš prijao dok su bili na visini od 4.500 metara najteži dio puta za Besima bio je silazak s Mont Blanca.

"Silazak je bio naporan jer smo sa 4.800 metara odmah sišli na 2.300. Za isti dan smo se popeli, znači, od Degutea doma do vrha, i spustili do Tramway du Mont Blanc na 2.300 metara. Iscrpilo nas je i to što noć ranije nismo spavali. San nije htio nikako na oči tako da smo otprilike uspjeli „otkinuti“ tek dvadesetak minuta. Prema vrhu Mont Blanca smo krenuli u 1.55 sati a osvojili ga u 7.40 sati. Išli smo noću a ljudi su se kretali jedni za drugima. Na glavama su im svijetlile čeone lampe tako da mi se činilo da ispred sebe vidim neku zmiju od sijalica. Prizor koji se ne može zaboraviti, kao i jutro na Mont Blancu, koje je fenomenalno. Svitanje na snježnoj, bijeloj planini, sve nas je ostavilo bez daha. Ovo iskustvo se ne može uporediti ni s kojim drugim a popeli smo se na mnoge vrhove u BiH, Sloveniji, Bugarskoj i Austriji. Sretni smo što smo pobijedili i ovu „mrcinu od planine“ kako smo je, zbog njene visine i svega što nosi uspon na nju, zvali", kaže Besim.

Ljubav prema prirodi



Želja članova bugojanske ekspedicije je da postanu alpinisti pri Planinarskom savezu BiH. Ljubav prema prirodi i planini prenose na mlađe, Aida i Besim na svoju djecu Farah i Edbera, koji su na Kalinu već iskusili penjalište i prve hvatove.

Na pitanje koja je sljedeća destinacija gotovo u isti tren odgovaraju: „ Iduća destinacija bit će, najvjerojatnije, ponovo lanac Monte Rosa odnosno vrhovi Matterhorn ili Dufourspitze, koji je drugi po visini u Alpama. On je malo zahtjevniji, ima dosta stijene i leda. Matterhorn je, također, jedna od najvećih planina i izazov mnogim planinarima i za njega se moramo isto tako dobro pripremiti“, zaključuju.

Inače, u ekspediciji koja je krenula na Mont Blanc bilo je oko 250 planinara iz cijelog svijeta. Upoznali su mnoge Amerikance, Slovake, Poljake, Francuze, planinare iz Makedonije, Hrvatske , Srbije. Iz Bosne i Hercegovine bila je još ekipa iz Jablanice. Svi su čekali pravo vrijeme za uspon na krov Alpa - Mont Blanc.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: