{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Bosnian Identity": Vidljivi i nevidljivi ožiljci ljudi zaključanih u prošlosti

30.1.2014. u 22:09
75
97
"Bosnian Identity": Vidljivi i nevidljivi ožiljci ljudi zaključanih u prošlosti
75
Kad je Matteo Bastianelli ljude koje je upoznao u Bosni i Hercegovini pitao koliko imaju godina, osjetio je bol u njihovim odgovorima.
"Govorili bi mi: 'Imao sam 15 kad je počeo rat'. Kao da su bili zaključani u prošlosti", ispričao je talijanski fotograf u razgovoru za New York Times.

Bastianelli se 2009. godine doselio u Sarajevo privučen pričama koje je čuo tokom prethodnih posjeta. Sljedeće četiri godine je proveo radeći na projektu "The Bosnian Identity" (Bosanski identitet), koji istražuje skrivene emocionalne rane nakon rata 1992. - 1995. Tražio je odgovor na pitanje šta znači krenuti dalje nakon takvog rata.

"Na početku kad bih pogledao oko sebe vidio sam da je grad pun ožiljaka", ispričao je. "Rupe od mitraljeza bile su svuda po Sarajevu. To je stvarno zastrašujuće. Ipak, nisam mogao vidjeti ožiljke na ljudima".

Stoga je Bastianelli otišao korak dalje u svom istraživanju. Posjetio je masovnu grobnicu na kojoj su radili istražioci Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP). Posmatrao je dok su prikupljali dokumente i lične stvari žrtava i vraćali ih ožalošćenim porodicama iz Srebrenice i Cerske.


Tada je razumio zašto su ljudi zaključani u prošlosti, a to je objasnio riječima da "unutra imaju nešto što se ne može popraviti".

Mnogi ljudi koje je upoznao izgubili su roditelje u ratu. Jedan od njih bio je i tada 10-godišnji Adis Smajić, koji je izgubio oca i djeda. Pet godina kasnije nagazio je na minu dok se igrao fudbala s prijateljima.

Bastianelli ga je upoznao u Srebrenici, gdje je Smajić radio kao vozač grupe fotografa, a kasnije su se sreli u Sarajevu, gdje živi sa suprugom Naidom i djetetom.

Adis je član grupe "Found on da Street", čija muzika se pojavljuje u filmu, kao i numere Damira Imamovića. Kao i mnogi Bosanci i Hercegovci i on je nezaposlen. U ratu je izgubio ruku i oko. Pokušava da zaboravi šta se tada dešavalo, ali čim stane ispred ogledala vidi ožiljke. Ipak, Adis je osoba puna života, primjećuje Bastianelli, koji se s njim sprijateljio, te su zajedno putovali u Hrvatsku i u Rim. Matteo će biti kum Adisovom djetetu, piše New York Times.


Projekt "Bosnian Identity" kombinuje dokumentarni sa ličnim iskustvom. Iako je Bastianelli završio knjigu i dokumentarni film, kaže da je daleko od obavljenog posla. Nada se da će imati priliku da provede vrijeme u Srbiji, gdje je bio 2012. godine i prisustvovao izboru Tomislava Nikolića za predsjednika.

Iako mu je prioritet da izloži svoje radove u Sarajevu, izložbu je 16. januara upriličio u Velletriju, malom gradu blizu Rima, u kojem se rodio. Tu je sa studentima razgovarao na temu sukoba i nada se da će ih njegov rad naučiti ne samo historiji, već i humanosti, načinu na koji ljudi nastavljaju živjeti čak i kad su preživjeli strašne okolnosti poput rata.

"Meni je to osnovni razlog zbog kojeg se bavim fotografijom, a istovremeno i način da dublje razumijete sebe", rekao je.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: