{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ako se već drogiraš, moraš znati kako se to radi

S
21.10.2011. u 20:30
0
77
Ako se već drogiraš, moraš znati kako se to radi
0
Tešanjska 3 je adresa u Sarajevu gdje gotovo svakodnevno dolazi između 10 i 15 ovisnika o teškim drogama kako bi uzeli sterilan pribor u Udruženju Proi.
Tako je bilo i danas. Već u 11 sati je došao jedan od prvih korisnika, pokazujući člansku kartu Udruženja, tražio je pribor koji mu treba, ali i promotivni materijal kako bi ga podijelio ostalim ovisnicima. Možda će doći još jednom tokom dana i u Udruženju će mu opet dati sterilne igle, šprice, kremu za vene...sve što traži. Zašto njemu i još desecima drugih u Proiju daju pribor kojim će se drogirati, objašnjavaju Nermina Podžić, glasnogovornica Udruženja i Emir Kadrović, upravitelj centra Proi na ovoj adresi.

"Svrha postojanja našeg centra je prije svega savjetovanje ovisnika, pored podjele sterilnog materijala. Naš program ima svoja pravila, a prvo od njih je: Nemoj se drogirati! Druga stvar je, ako se već drogiraš onda moraš znati kako, trebaš koristiti sterilan pribor. Ako ga nemaš onda svoj iskorišten pribor očisti i ne dijeli ga s drugima. Mnogo ljudi misli da mi samim tim što im dijelimo pribor podržavamo drogiranje. To nije tačno, mi samo na ovaj način nastojimo među tom populacijom, a i šire, spriječiti prenošenje krvno prenosivih infekcija, te očuvati njihovo zdravlje. Imamo mi i edukaciju i treninge za naše korisnike, gdje ih pokušavamo educirati kako da zaštite svoje zdravlje", kaže Kadrović.

Anonimna i besplatna testiranja

Ono što spada u paket koji ovisnici dobiju zavisi od njih samih i od njihovih potreba. Tu uglavnom spadaju limuntos, sterilna voda, sterilne šprice, igle raznih dimenzija, alkoholne maramice, gume za podvezivanje ruke, kondomi, brošura u kojoj su uputstva šta uraditi ukoliko se neko predozira. Također, tu je brošura o tome kako njegovati vene. "Dijelimo im i kreme za vene. Tu su i brošure za sigurno injektiranje. Moraju znati da je rizično da se bodu u vrat, od koljena prema dole i slično", napominje Podžić.

Pored podjele sterilnog pribora intravenoznim narkomanima, Proi ima i niz drugih aktivnosti gdje spada i terenska edukacija o HIV-u/AIDS-u gdje se pokušavaju podstaći mladi ljudi da se testiraju potpuno anonimno i bespalatno na ovo oboljenje.

"Svi su se zarazili HIV-om preko igle, zato je bitno da znaju da iglu ne smiju dijeliti. Pored toga, mi pomažemo i ljudima koji žele prestati sa drogiranjem. Imamo terapijsku zajednicu gdje program traje 18 mjeseci, ali imamo i kratkotrajni od mjesec dana. U zavisnosti od osobe, količine droge koju je ovisnik uzimao i perioda u toku kojeg je uzimao, toliko mu i traje odvikavanje. Terapijska zajednica je osnovana 2004. godina i cilj joj je da pomogne oporavku života koji je narušen zbog ovisnosti", kaže Podžić.

S druge strane, nažalost mali je broj onih koji se uspiju izvući iz ralja droge i koji sami dođu tražeći da idu u terapijsku zajednicu za odvikavanje. Da bi neko odlučio da krene na odvikavanje veoma mu je važna pomoć okoline, prijatelja i roditelja prije svega.

"Često roditelji griješe. Zataškavaju da im je dijete narkoman. Nekad to svjesno negiraju i govore da će se izliječiti i prestati sami od sebe, ponekad čak i daju novac za drogu, jer samim tim što su ovisnici znači da uglavnom nigdje ne rade. Kada su u pitanju narkomani koji su u terapijskoj zajednici na odvikavanju, njihovi roditelji već učestvuju u odvikavanju i veoma su zainteresovani za program", kaže Podžić.

Terapijska zajednica ovog udruženja se nalazi pored Kaknja. Program je multidisciplinaran i narkomani u zajednicu dolaze dobrovoljno. Program se pravi za svakog novog korisnika pojedinačno, a osoblje sačinjavaju bivši ovisnici i profesionalci iz oblasti psiho-socijalnog rada.

"Najviše ih motivišu i najbolje ih razumiju oni koji su sve to prošli. Osoba koja uđe kod nas u terapijsku zajednicu automatski dobije takozvanog starijeg brata (bivšeg ovisnika) koji je sa njim mjesec dana puna 24 sata dnevno, kako bi mu olakšao taj prvi put kada je 'čist'. Druga faza je intenzivni rad na sebi koji traje najduže, tu se utvrđuju i razlozi zašto je neko postao ovisnik, treća faza je ona kad osoba izlazi van tokom vikenda, traži posao i slično i četvrta je faza reosocijalizacije. Mi nikoga nismo pustili tek tako da ide nakon terapije. Ako ne nađe posao zadržimo ga malo, damo mu bilo kakav posao, bilo čime da se bavi da se ne bi vratio drogiranju", kaže Kadrović

Kada je u pitanju starosna dob narkomana koji dolaze u Proi, tu nema pravila, ali im se uglavnom obraćaju ljudi od 19 godina i više. Budući da je sve potpuno anonimno, u Udruženju jedino po izgledu mogu zaključiti koliko godina imaju njihovi korisnici.

Žene rjeđe dolaze, ali to ne znači da se manje drogiraju

"Svi oni imaju karticu kojom dokazuju da su naši članovi. Na njoj je šifra koja se sastoji od prva tri slova imena majke, dan korisnikovog rođenja, prva tri slova njegovog imena i mjesec njegovog rođenja. To su šifre pod kojima ih mi vodimo kako bismo ih mogli pratiti, u smislu koliko često dolaze, da li se mijenjaju njihove potrebe i slično", objašnjava Kadrović.

Žene rjeđe dolaze, ali to ne znači da je manje ovisnica među ženama, nego da one radije šalju nekog muškarca da za njih uzme sterilan pribor.

"Žene jednostavno ne žele da ih neko vidi u ovom objektu ili da se na bilo koji način povezuju sa narkomanijom, iako je po njihovom izgledu i ponašanju prilično očigledno da su ovisnice. Kada su u pitanju općenito podaci o tome koliko u BiH ima narkomana, to vam niko ne može precizno reći. Prva prepreka koja nam se nameće na putu da utvrdimo tačan broj ovisnika je i to što nemamo popis stanovništva", kaže Podžić.

U Udruženju Proi kažu da ne očekuju niti dobivaju pomoć od lokalne zajednice, koja u svakom pogledu ima diskriminirajući odnos prema narkomanima. Ovo je još uvijek tema kojoj se ne posvećuje dovoljno pažnje, čim je neko narkoman u svakom pogledu je isključen iz lokalne zajednice, a dešava se i da zdravstvene ustanove krše njihova ljudska prava nepružanjem medicinske pomoći jednako kao i ostalim pacijentima, kažu u Udruženju.

Proi drži i edukativna predavanja o štetnosti droga svim grupama, školama i slično, koje to žele. Inače, Proi postoji od 2000. godine i pod pokroviteljstvom su globalnog programa UNDP-a te im oni i doniraju materijal. Pored rada u Sarajevu djeluju i u još nekim gradovima poput Bihaća, Livna, Tuzle, Mostara, Banja Luke, Gornjeg Vakufa, Zenice, Brčkog....

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: